Sunday, 4 December 2016

Srpska mitologija i stara religija


Bilo je propasti i obnove svijeta premnogo. I ko zna koliko puta, osim što piše Herodot, nalaze takve stiču i drugi. To ne krije ni naš čuveni filolog dr Veselin Čajkanović (umro na kraj Drugog svjetskog rata) istorijski, filološki i komparativno, uključeni u rad s njim su i arheolozi i etnolozi, čak i arhivska sudsko-policijska građa je pretraživana u smislu tom zbog kojih radnji ili običaja su mnogi ljudi optuživani i osuđivani u prošlom vremenu. Prikuplja i poslovice u narodu, saznanja o običajima i vjerovanju srpskog naroda te građu od svojih 15-ak saradnika sređuje i iznosi zaključno s 1929. godinom. U ovom se ide i dalje od antike. 

Proučava Čajkanović i Bibliju kao veoma važnu i istorijsku knjigu, on predaje kako je čitati, govori da ova valjana knjiga nije pisana za učene već za svakog čovjeka koji više nema gdje glave skloniti. Uočava mnoge sličnosti ovdašnjih vjerskih praznika sa tradicionalno srpskim, sve ono što nova religija asimiluje od stare jer se običaji iz naroda nisu mogli lako iskorijeniti, ali je neke i trebalo poštivati iz sasvim prirodnih razloga. Majku Jugovića (s Kosovskog polja), u radu objavljenom iz 1918. s labudovim krilima prikazanu karakteriše kao mitološko biće, gubi muža i devet sinova, a inače obilazi poginule Junake, kao što Vile u germanskom mitu skupljaju mrtve i odvode ih u Odinovu palatu. Druge Vile pomažu Junake u borbi, liječe im rane, oplakuju ih i slično. U Vukovim pjesmama, uzetim iz naroda, Čajkanović prepoznaje totemizam starih vremena. On dovodi u vezu i demonizme raznih naroda i epoha. Funkcije starih bogova su prenošene na nove svece i Boga. I mnogo je vilinskih priča. Sve više i čak do potpunosti je potiskivan mitranski kult, konačno i kad je najvažniji praznik, dan ,,nepobjedivog Sunca“ zamjenjen Božićem. Kalendarski se sve poklapa. 

U jednoj priči, koja se u različitim verzijama nalazi i kod drugih naroda (Grci, Francuzi, ...), kad su Bog i Sv. Petar (negdje ga mijenja Sv. Georgije) tražili konak i primila ih je jedna domaćica rekavši samo da ne garantuje da će noć provesti u miru jer kad joj muž dođe pijan on sve bije po kući što nađe.  Ovi su ipak pristali da konače i kad je domaćin došao pijan počeo je da tuče prvog do sebe Petra misleći da je zatekao njega i ovog drugog kao dva lopova na djelu. Petar zamoli Boga da zamjenu mjesta i da sad on preuzme dio batina, Bog se složi, ali u tom će pijani domaćin neočekivano pomisliti - Hajde, dosta sam tukao ovoga da pređem malo na onog tamo. I tako je Petar opet dobijao batine. Kajgana koju su pojeli prethodno u toj kući je Petra izašla, kao što bi mogli zaključiti, veoma skupo. Čajkanović primjećuje da su Petar i ostali u ovakvim pričama s gramatičkom vrijednošću prisvojnog genitiva. 

Voda je sjenovita, a njena čuvarica Vila daje proročku moć. Voda i ogledalo se koriste takođe i za hvatanje Mjeseca kod Srba, i kod Grka, ali kod prvih je originalnije, kaže Čajkanović. Tako je i Marko Kraljević vidio svoju smrt u bunaru, a dahije da su ostali bez glave. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment