Monday, 5 December 2016

Teologija - uopšte


Hegel kaže da Bog jeste predmet filosofije, isto kao i teologije, a da srednjovjekovna filosofija je bila filosofija po sadržaju, po formi pak teologija. A i čime bi se filoSofija bavila ako ne onim što joj je u samom imenu, ispunjenost Sofijom kao Božanskom Mudrošću, zatim Bitak, Logos i sva druga pitanja o svijetu i čovjeku, ali prije svega pitanje o Božanskom. Filosofija nije nauka, iz nje su potekle one, filosofija je ispunjenost ili Ljubav, bliskost sa Prvim Stvarima koje i nisu stvari. Teologija se uveliko služi filosofijom da bi uspjela nešto reći o onome čime se bavi. Iako vole reći: Nema o tome šta da se priča. To bi rekli i oni najveći filosofi i mudraci. Ćutati o nečemu, a to nešto je Najveća Punina i jedina zaslužuje da se zove Ljubav. 

Teologija je učenje, nauka, riječ, znanje o bogovima (Božanske Sile ili Slave) i o Bogu. Prva upotreba termina teologija se susreće kod starogrčkog filosofa Platona (Aristokle), u njegovom djelu ‚‚Država". On teologiju određuje kao produbljivanje onog u što se vjeruje, kao racionalno preispitivanje vjerovanja u bogove, dakle, kao nauku o bogovima, u ono vrijeme dominantnog mnogoboštva. I Aristotel, u svom djelu ‚‚Metafizika", teologiju naziva ‚‚prvom filosofijom", naukom o Apsolutnom Biću, o ‚‚Prvom pokretaču", neprouzrokovanom, ,,Nepokretnom pokretaču”. Pojam ‚‚Prvi pokretač" kod Aristotela je identičan pojmu Boga, pa će Aristotelova terminologija ući u Hrišćansku teologiju. To će dovesti i do bogoslovskih sporova, ali će predstavnici Crkve, ipak, koristiti tu terminologiju, dajući joj Hrišćanski smisao. U Starom i Novom Zavjetu, teologija se ne spominje. Oni koji dovode Platonov pojam teologija u vezu s mitologijom, ili ga jednostavno nazivaju ‚‚igra riječi", oni ne samo da odriču mogućnost izražavanja o Bogu, već smatraju da čovjek nije u stanju ni da zamisli Suštinu Božju. Nije rijedak slučaj da teologija predstavlja i znanje ili učenje o Bogu unutar samog sebe, a ovo je već jedan vid Misticizma.

Teologija ili bogoslovlje (grč. Teos = Bog; Logos = misao, riječ, govor i više od tog u značenju) je naukovanje o Bogu ili govorenje o Bogu, proučavanje Boga ili religiozno učenje koje nastoji sistematizovati i potkrijepiti vjerske dogme i vjerovanja. Mi ne možemo negirati ovaj svijet čula i od njega, već kad smo u njemu, tragamo za sobom i za Povratkom. Po svemu sudeći prethodi nam rajsko stanje, ili nešto što je više po kvalitetu. Ne mora ići sve ni linearno, ima pojam transcendentnog i dijahrono poimanje vremena. Vrijeme je jedno takođe od veliki pitanja za filosofiju i teologiju. Teologija se uveliko koristi filosofijom da bi objasnila svoju teoriju, da iznese svoj dogmatski materijal potreban na putu ka Božanskom. Teologija je izučavanje pojave i SUŠTINE najvišeg Duha ili Bića te odnos između njega, svijeta i čovjeka. Tu je i pitanje o postojanju ili egzistenciji Duše koja se može dovesti u vezi s oblicima dok je Duh ono sveprožimljuće i sublimiran u različite načine djelovanja čovjeka kroz kulturu. Teologija (bogoslovija) je i visoka škola, fakultet na kojem se studenti pripremaju za svešteničko zvanje. Sveštenici su oduvijek bili uz poglavice i kraljeve, veza poglavara ka ostalima u svjetovnom carstvu ili ka političarima i narodu.


Stari zavjet (koriste ga i Jevreji i Hrićani) nije bio pod uticajem antičke filosofije, ali Novi Zavjet i te kako jeste. 

Židovska tradicija prvih pet knjiga Starog zavjeta se naziva Torah (Zakon) ili ,,Petoknjižje" kao prevod grčkog izraza ,,Pentateuhos”. To su:

1. Knjiga Postanka/Postanja (Genesis)
2. Knjiga Izlaska (Exodus)
3. Levitski zakonik (Leviticus)
4. Knjiga Brojeva (Numeri)
5. Ponovljeni Zakon (Deuteronomii)

Zatim Povijesne knjige:

06. Jošua
07. Knjiga o Sucima
08. Ruta
09. Prva knjiga o Samuelu
10. Druga knjiga o Samuelu
11. Prva knjiga o kraljevima
12. Druga knjiga o kraljevima
13. Prva Knjiga Ljetopisa
14. Druga Knjiga Ljetopisa
15. Ezra/Jezdra
16. Nehemija/Nemija
17. Tobija (*)
18. Judita (*)
19. Estera/Jestira
20. Prva knjiga o Makabejcima (*)
21. Druga knjiga o Makabejcima (*)

Pa Mudrosne knjige:

22. Psalmi
23. Job/Jov
24. Mudre izreke
25. Propovjednik
26. Pjesma nad pjesmama
27. Knjiga Mudrosti (*)
28. Knjiga Sirahova (*)

Proročke knjige:

(glavni proroci)
29. Izaija/Isaije
30. Jeremija
31. Tužaljke
32. Baruh (*)
33. Ezekiel/Jezekilja
34. Daniel/Danilo

(ostali proroci)
35. Hošea/Osija
36. Joel/Joilj
37. Amos
38. Obadija/Avdija
39. Jona
40. Mihej
41. Nahum/Naum
42. Habakuk/Avakum
43. Sefanija/Sofonija
44. Hagaj/Agej
45. Zaharija
46. Malahija

(*) knjige označene zvjezdicom ne postoje u protestantskoj Bibliji niti u hebrejskom kanonu, i to su tzv. ,,apokrifne knjige”.

Prvi prevodi Starog zavjeta su bili na grčki jezik, a najpoznatiji je onaj na prelasku iz 3. u 2. vijek pne, namjenjen Jevrejima u raseljenju, nazvan Septuaginta. Ovaj prevod kasnije preuzimaju i hrišćani. Bilo je i drugih prevoda na grčki jezik, koji su svi pokušali približiti tekst Septuaginte hebrejskom u upotrebi tog vremena. Tu su prevodi koje su načinili: Akvila iz Ponta, Teodocijan, Lucijan i ostali. Zatim tu su hrišćanski prevodi Starog zavjeta na latinski jezik, Vetus latina, a kasnije i Vulgata. Najznačajniji stari židovski prijevodi na aramejski jezik su prenošeni prvo usmenom predajom, a kasnije (od 2. vijeka) pojavljuju se i u pisanom obliku, poput Targum Onkelos, koji doslovno prevodi hebrejski tekst, te Targum Jonatan ben Uziel, Targum Neofiti i Targum Jerušalmi koji je fragmentaran. Posljednja tri Targuma počesto u svoj prevod unose i tumačenja tekstova kojih u hebrejskoj knjizi nema.

Kaže se da je teologija i objavljivanje i djelovanje Riječi Božje, pa s tog aspekta ona označava:

Riječ od Boga - Otkivenje Božje preko prirode, starozavjetnih događaja i Hrista;
Riječ o Bogu - posmatrajući sebe i prirodu dolazimo do saznanja o Bogu;
Riječ ka Bogu - dijalog s Bogom; i
Riječ u Bogu - kada u čovjeku dođe do mističnog sjedinjavanja s Bogom, tzv. sozercanje kao nadlogički, nadracionalni akt duše.

U prilog tome idu i bitne karakteristike teologije (realizam, ortodoksnost, apofatizam, sotiriologičnost, eshatologizam, itd.) pa se može vidjeti da teologija u hrišćanstvu ima i široko značenje. 



Islamska teologija

Teologija je takođe i islamska nauka koja govori o vjerujućim stvarima u kojih se ima sigurnost vjernika te se kao takve uspješno i brane. Islamski učenjaci islamske studije dijele na tri glavna područja:

1. O vjerovanju,
2. O etici, i
3. O propisima.

Kad se teologija prvi put pojavila kod Muslimana nema tačno određen datum, ali se zna za mnoge teološke rasprave iz ranog perioda. 

Kur'an je Sveta knjiga muslimana, Vječna Božja riječ i Dojava Gospodara svjetova, Vječni govor koji se spušta u vrijeme i prostor, u prirodu, selo i grad do čovjeka.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment