Thursday, 1 December 2016

Tereza Aviljska - Karmelićanka


U Kastilji 16. vijeka pisala je spise: Moj život, Put savršenosti, Zamak Duše, Osnuci, brojna pisma, i svjedočanstva uzvišeke mistične lirike. Svetost znači i bujan unutrašnji život, duhovno iskustvo jedne ljubavi, apostolat ili susret s Bogom. Osim Duše, uzdizali su tijelom, veličanstveno. 

To je Duša bila gladna znanja. Znala je razveseliti i nasmijati one u svojoj blizini. I naravno, nije odmah postala Svetica. Prva iskustva u samostanu dovela su je do ukočenosti toliko da su joj spremali sprovod, ali sama je skinula vosak s očnih kapaka, koji se stavljao mrtvima. Još 18 godina će Tereza (Teresa Sanchez de Cepeda y Ahumada) provesti u samostanskoj osrednjosti. Energičnim preokretom oživjela je stari red iz 13. vijeka bosonogih Karmelićanki, u svojoj 40-oj godini, jer vidjela je prije toga u sebi slike pakla ukoliko se na određen način ne promijeni. Ali, Bog je više nije htio vidjeti u razgovoru s ljudima već s anđelima i tad već osrednja karmelićanka dade svoj život Duhu. Govorila je da je i Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Na vrhuncu je Mistike, ali i u toku onog što se događalo u Crkvi. Govorila je: ,,Najgore je što oni koji se sa vana očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.”

Za Terezu molitva, kao predanost svoje volje Božanskoj, bila je ključna. Ona govori: ,, O Dušo moja, pusti, neka se vrši volja tvoga Boga” …  

,,Ne shvatam strah pred sotonom kad možemo zazvati Boga pred kojim sotona drhti. I sav naš napor malo koristi ako se ne prestanemo pouzdavati u sebe i umjesto toga sve svoje pouzdanje ne polažemo u Boga.”

,,Činilo mi se da me podiže neka snažna sila, priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjećaj miješao sa osećajem blaženstva. Pri tom sam bila prisebna, i posmatrala kako se dižem u vazduh. Nakon što je taj zanos prošao, moje je telo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge dotiču tlo … Levitacije Sv. Tereze od Avilje bile su tako česte da je preklinjala sestre da je vuku naniže čim bi osjetila da se približava ovo stanje, ali često nije bilo vremena za intervenciju i ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela.”

Pod sumnjom da je lažna proročica i vidovnjakinja, Ona dolazi i pred inkvizicijski sud u Sevillu, ali posredovanjem i zalaganjem teologa Dominga Baneza oslobođena je daljnih sudskih postupaka, a jedna od knjiga Njenih tad ostaje kod Inkvizicije, koja će šest godina nakon Njene smrti biti proslijeđena na štampanje. 

Njeno tijelo je bilo i medij komunikacije s Bogom. Bila je nesumnjivo pod inkvizicijskom lupom i toga je svjesna.

U svojim pjesmama i dokumentima naglašava svoju rodnu transformaciju riječima: „Ova žena je prestala biti ženom ... ispravila je prirodnu pogrešku svojom vrlinom, pretvarajući se kroz vrlinu u Adamovo rebro iz kojeg je potekla.“ Ona tu briše granice ženskog pola. 

Rekla je: „Katkad sam imala teže tjelesne boli, a kako nisam imala duševnih, podnosila sam ih s velikim veseljem.“ 

Na tragu je i apostola Pavla: „Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje ispovijedaju vjeru.“ (1 Tim 2, 9).

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment