Tuesday, 6 December 2016

Tesla - Ljubavna priča


Godinama već hranim golubove, i na hiljade njih, rekao je, ko bi sve i zapamtio. Ali, postojao je jedan golub, divna ptica, čisto bijele boje sa sivim pjegama na krilima, i ovaj je golub bio drugačiji. To je bila ženka, i svugde bih prepoznavao tu golubicu. Ma gdje da sam se nalazio, ona bi me i pronašla; a kad bih je poželio vidjeti samo bih je pozvao i ona bi doletjela ravno do mene. Razumjela me je i ja sam nju razumio. I volio sam tu golubicu.

Da, volio sam je kao što čovjek voli ženu, i ona mene je voljela. A kada je bila bolesna, znao sam, i razumio; došla bi u moju sobu i tu ostajala danima. Liječio bih je dok ne bi ozdravila. Bila je radost mog života. Ako sam joj bio potreban, ništa drugo mi i nije bilo važno dokle god sam je imao, bila je kao svrha mog života.

Onda, jedne noći dok ležah u krevetu i u tami, rješavajući probleme, kao i obično, doletjela je kroz otvoren prozor i stala mi na sto. Znao sam da sam joj potreban; željela je da mi saopšti nešto važno pa sam ustao i prišao joj, a kad sam je bolje pogledao znao sam da želi reći kako umire. I onda, kad primih tu njenu poruku, pojavila se svjetlost iz njenih očiju - snažni mlazevi svjetlosti.

Dok je Tesla pričao ovo američkim novinarima, na istom mjestu je zastao i potom nastavio …

Da, bila je to prava svjetlost, snažna, blještava, zasljepljujuća svjetlost, svjetlo daleko jače nego što sam ga ikad proizveo najsnažnijim lampama u svojoj laboratoriji.

A kad je taj golub umro, nešto je otišlo iz mog života. Do tog vremena zasigurno sam znao da ću dovršiti svoje djelo, bez obzira na ambicioznost mog programa, ali kad je to nešto otišlo iz mog života, znao sam da je i moje životno djelo takođe okončano.

Da, hranio sam golubove godinama; i danas ih hranim, na hiljade njih, jer, na kraju krajeva, ko zna.

(Iz knjige: ,,Tesla, čovjek van vremena”, Margaret Čejni)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment