Thursday, 1 December 2016

Valentin: Pistis Sofija (Gnostika)


Mi ćemo reći vazduh, tehnički, npr. amortizer pneumatski. Ali PNEUMA znači mnogo više i mnogo prije, ono što imaju već rođenjem otvoreni ka Logosu. Psihici su što imaju um, a hylici materijalni, Pneumu vodi sami Bog. Psihici trebaju vodiče od krvi i mesa, a ne ekstazu. Gnostika je ka Hristu mišljenja, vlastitim svjetlom. Bog je nevidljiv i trideset je emanacija (isijavanja) vrhovnih eona Pleroma, a iz njih proizlaze zemaljske stvari. Svijet svoje postojanje može zahvaliti Demijurgu, ali prvobitno jedinstvo je prije i izvan uticaja Demijurga, čemu čovjek čezne. On ima takvu iskru u sebi, datu od Oca bez Demijurgova znanja. Konačan cilj je vratiti se makrokosmosu. Tad gnoza nije bila herezom. Al' biće. Na Valentina djeluju Plotin i Klement Aleksandrijski. Po Plotinu zlo nema svoj Bitak već je nedostatak. Duša je uvijek odana Bogu no. čovjek luta. Klement će reći da je Isus imao i svoju tajnu nauku, zato kaže da nekom je dato, a nekom nije. Valentinu je Hrist pomoćnik izbavljenju il' Učitelj, arhetip je što se slijedi, ali vlastitim iskustvom u vlastitom svijetu. Valentin cijeni Isusa, ali za spasenje treba rad i duhovna spoznaja, zatim transformacija. Hrist je Logos ili pomoćnik. 

To je isto vrijeme Manija  i manihejaca. Gornji Babilon, Persija. Kaže: ,,Bog mi posla Prijatelja, mog dvojnika ... kada je on došao oslobodio me okova, odvojio me i udaljio od zakona pod kojima sam rastao. Tako me je pozvao i odvojio od tih ljudi.“ Anđeo će Manija odrediti za misionara nove religije. On kaže da su učenja Bude, Zaratustre i Isusa izvrnuta jer nisu pisana. Mani poziva na vrijeme prije ljudskog pada, na Povratak, ništa novo. 

Vratimo se Valentinu. Ovaj svijet nije konačna tvorevina samog Boga, Bog ne zna za naše metode. Tako misli Valentin aleksandrijski mistik iz prvog i drugog vijeka naše ere, najveći gnostički pisac. Ide u Rim i vraća se u Aleksandriju. Prije njega i Simon Mag. Pa Bazilid. Jer gnoza je ovdje spas. Neko Znanje. Bliski su oni Apostolima, Valentin uči od učenika jednog od Njih. Takvo Znanje i ne sipa se. Izbavljujući je potencijal u čovjeku. Svijet ovaj je iluzija za koju prijanjamo, kaže on. Ali hrišćani zamjere mu. Duševno i tjelesno se mora podrediti unutrašnjoj snazi Duha. To se počinje izmjenom načina življenja. Vjenčanje je alhemijsko sa samim Bogom. U čovjeku je usađena ta neuništiva iskra Božanskoga. Ona grije Cijelo Biće. Nema neki skupni metod il' obrazac, ide individualno. Posebno je za svakoga, a univerzalno, oboje istovremeno. Dvostruka je naša narav i dvostruk svijet, treba prevazići. Spas je Jedno. Tu ima i platonskog naslijeđa. To je dio filosofske tradicije. Osim svijeta je Božansko, to ne mora biti neki dualizam. Od Demijurga kreće oblikovanje svijeta. To je jedan niži bog. Najveće Boga imenuju pojmovima poput Šutnje, Ponora i drugog što je neopisivo, nespoznatljivo Carstvo Svjetla. O Bogu se može reći šta On nije, poput negativne teologije.  Materija je neznanje, a Duhovno je Znanje. Božanska moć emanira, isijava. Univerzalno je polje snage i dostupno svakom potencijalno. Umjesto ovog života il' smrti se traži Život. 

Za jedno od spisa Valentina vezuju djelo ,,Pistis Sofija“, čuvano u britanskom muzeju, otkriveno u 18. vijeku. Onaj ko prevaziđe ili izmakne prirodi nalazi Mudrost Sofiju, i sam postaje Sofijom. Čežnja je ljudi za Slobodom. Dvije su emanacije: pistis za masu i Sofija za odabrane, o čemu govori i Pavle Poslanici Efežanima. Rekao je Isus Mariji: ,,… Blagoslovljenija od svih žena na Zemlji, bićeš najviša punina i najviše dovršenje.“ (Pistis Sofija, 19-20. poglavlje) … i ,,Ko zna dovršiti prvu fazu staze stvarnosti, staze slamanja jastva u milosti ruže - u žudnji za spasom i u samopredaji - u svetištu glave uništava magnetski sistem uobičajene prirode, koji njime vlada i upravlja. Takav je čovjek od tog trenutka slobodan. Više nije od prirode smrti, iako još u njoj postoji. Što se njega samog tiče, eone je prirode lišio trećine njihove snage. Oni na njega više ne mogu utjecati.”

Čudesni su i prekrasni događaji. Okovi su dijalektički. Probuđen čovjek je Unutrašnji. Od tijela i Duše se ide Duhu, Sloboda je Tu. Vani su samo putokazi, a izbavljenje Unutrašnje. Čovjek sebe oslobađa sam. I transformacija. I reinkarnacija. Svijet kad se umori i slabe prirodni magnetski eoni stiže ,,trinaesti eon“ k'o drugo zvjezdano rođenje. I Misterija. Tad nastaje novo životno polje i nova rasa, Vakuum Šambale. Univerzalno. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment