Tuesday, 6 December 2016

Vitgenštajnov žarač


,,Wittgenstein’s Poker" je priča o desetominutnom argumentovanju između Wittgenstein-a i Popper-a, dva sasvim različita filosofa.

David Edmounds i John Eidinow pišu priču ,,Wittgensteinov žarač" - o desetominutnoj ,,svađi" dvojice velikih filozofa 20 vijeka, Wittgenstein-a i Poppera. Od nauke do mističnog, od galame do tišine, ovaj ,,sukob" se desio za vrijeme jednog Popper-ovog predavanja 1946. godine u King’s Collegeu u Cambridgeu (Engleska). Wittgenstein je u raspravi zanesen mahao žaračem (pribor za podsticanje vatre, željezni alat), zatim naglo usred rasprave izašao van. Neke glasine su govorile da je čak bilo i fizičkog obračuna između ove dvojice filosofa.  

Da se kratko podsjetimo, Wittgenstein razmatra jezik kao sredstvo ljudske spoznaje, uključujući i matematiku kao vrstu jezika, on negira mogućnost krajnje spoznaje na ovaj način ili ovim putem te, dolazi pred samu Tišinu kao svoje najveće filosofsko ,,djelo". Svoj ,,Traktatus" je već predstavio tek kao ljestve za penjanje u spoznaji drugima koji to isto djelo zatim trebaju odbaciti jer ostaje nepotrebno. Tišina je drugi tom Traktatusa, tom koji nije napisan, ali izdavaču je sam autor skrenuo pažnju o većoj bitnosti tog nenapisanog dijela ,,Traktatusa 2". Wittgenstein kaže da je svakom jeziku potreban neki drugi jezik da bi ga objasnio pa se konačno ne može ni doći do nekog ,,meta-jezika" kojem su težili jezički analitičari. Jezik je arbitrar, a filozofski problemi često nerazumijevanje sagovornika, reći će Wittgenstein. Imaju pitanja koja su nerješiva upotrebom jezika, npr. etičko, estetičko ili treće, a do spoznaje takvih stvari dolazimo intuiticijom ili drugačije. Vitgenštajna svrstavaju u analitičare, pripajaju ga Bečkom krugu ukoliko na to imaju pravu oni koji to rade. Čuvena je W. rečenica: ‚‚O čemu se ne može pričati, o tome moramo ćutjeti.” I ćutao je na obalama Atlantskog okeana u kućici koju je sam napravio.

Drugi filosof iz ove priče, Popper, takođe ne misli da sve sve u ljudskoj nauci može unaprijed jasno teoretski definisati. poznat je po svojoj teoriji naučne spoznaje u kojoj umjesto verifikacije naučnih teorija predlaže ili uvodi pojam falsifikovanja ili opovrgljivosti. Znači, da bi neka teorija bila naučna ona mora biti opovrgljiva, a ne dokazljiva, kako se do tad radilo u naučnoj oblasti. I kad se rezultati naučnog predviđanja ne slažu s činjeničnim dešavanjima tad se opovrgava dotična teorija. Poslije Poppera doći će i  do pojave pojma ,,naučne paradigme" po kojima se opovrgnute teorije ili već uspostavljene naučne paradigme ne smiju odbacivati dok na njihovo mjesto ne dođe bolja teorija (Amer. Thomas Samuel Kuhn). Mi svu nauku ne možemo unaprijed znati, i ona se mijenja uvijek novim istraživanjima, reći će ovi filosofi. Popper se zalaže i za, kako naslov njegove poznate knjige govori ,,Otvoreno društvo" ali ne i za ,,njegove neprijatelje".  

Uglavnom Wittgenstein je razgorio vatru u svijetu filosofskih rasprava, zato je i došao sa adekvatnim alatom.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment