Tuesday, 6 December 2016

Vrijeme kao događaj


Vremensko i BEZvremensko JE dvostruko stanje, čovjek to najbliže osjeća iz ovog svijeta u koji je na neki način postavljen, nastao ili je stvoren? Ko će ga znati neg, isto legitimno tako kao i vremensko, stanje jedno nadvremensko. PRIJE.

Sumnje ima, ali i nema, kako kod koga i gdje, i kad. U čulnu sposobnost pojavnog tijela se najviše uzda čovjek, u razum zdrav sa navikama, ubjeđen iz djetinjstva, školom, među drugovima, medijima, i tako dalje. Danas je ovo, a sutra ono, zavisi i od marketinga, želja, ciljeva, nastojanja. Ima svega. Šta vrijeme mari?

VRIJEME omogućuje stvari. Stvari su vrijeme. Vrijeme ne možemo fiksirati, ono teče, kao oblak i kao tijelo. Vrijeme je ODNOS već ranije il' zajedno dat sa ovim svijetom, al' ne znači da je najmoćnije ili da nema još neko drugo VRIJEME. Zato se vremenski putuje, makar u knjizi. I inače, to ne možemo prihvatiti. Ako jave na dnevniku, prihvatićemo. Isti dan.

Mi sami smo događaj, čak i kad spavamo, vrijeme ne stoji. I nije dosadno. Uvijek sanjamo, al nismo uvijek jednako TOG istog sna svjesni. Zaboravljamo. Najzanimljivije je u Centru oko kojeg se vrte sve tri kazaljke časovnika, tu vremena nema, a sve vremensko podčinjeno kruži po svom radijusu, kako koja tačka je dalje ili bliže tom istom Centru. 

Mi i jesmo uposleni s budućnosti koja još ISTINSKI nije, a jeste kako jeste. Ono što JESTE uistinu je sadašnjost, trenutak Vječnog, a to je ono i najbolje. Najtraženije.

Vremenovanje iz budućeg je takvo da smo već sad u tamo - ovo tu, projekcija i perspektiva, iluzija, pomak kružni radijusa. Svak je sebi, a ima i onaj zajednički - isto nam se nebo nudi. Ima ih više. Nebesa. Sadašnjost je toliko bliska da ju je teško podnijeti jer tjelesna forma bi prešla u Vječno, tj. nestalo bi je - drži je vrijeme i ona je vrijeme. Naša pojava jeste budućnost, mi dolazimo iz budućeg. ,,Sad i Tu" je već poželjno, uvijek, na jedan način i nedostižno, na drugi način JEST mogućno.  

Napetost  i vrijeme su isto. Centar nije napet kad su mu sile poništene. Čovjek je napet. Neko i nije.

Mi jesmo sebi taj časovnik, i biološki. U pojavi. Satni mehanizam na zidu prikazuje upravo nas kako se vrtimo oko kosmičkog Centra, al' možemo se i oteti takvoj mjeri. I naučno. Kosmosa ima. Koleba se i taj prostor-vrijeme. No, različite brzine kretanja u smislu relativnosti ne znače isključivo progresivno kretanje već su i unutrašnje stanje kretanja u samom sebi, što su karakteristike viših duševnih (ili pak psihičkih) kvaliteta. Vrijeme ima to unutrašnje. 

Ništa nije prokockano, ako se koncept života preokrene u ideji npr. šta staviti na prvo mjesto, i narod će tamo poletjeti već sutradan. Ništa nije potrošeno jer Igra je samo vrijeme.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment