Tuesday, 3 January 2017

Huxley - Svijet je svedena svijest


Sloboda je potpunost. Riječi često izrečene me mogu nam objasniti doživljeno. Drugi vide nas drukčije neg mi sami. Kako znati šta je ludom na pameti! S onu stranu je l' unutra? Neka nam događanja i kao da nisu naša, fantazija bolje ide nekom kad je u bolesti ili uz temperaturu. Kako kome zaigraju Zlatna Svjetla. Život stalno zaigrava. Stvari su i objektivno zaigrane. Čestice. Ponavljanja nema nikako za Takvost. Um Biće traži i značenje. U svemu je Svjetlo, nađi. U riječi ili u slikama. 

Eliminativno mozak da li radi? Spas je od suvišnog. Potencijalna Sloboda da svako podnijeti je još ne može. Redukuje nam nervni sistem. I ovaj svijet je svedena svijest, po Haksliju. Oslobođenom Umu pripada cijel Univerzum. 

,,Različiti drugi svjetovi s kojima ljudska bića nasumce uspostavljaju kontakt samo su elementi u cjelokupnosti svijesti koja pripada Oslobođenom umu. Većina ljudi, većinu vremena, zna samo za ono što stiže kroz redukcijski ventil i što je potvrđeno, kao zaista stvarno, lokalnim jezikom. Neke osobe, međutim, izgleda da se rađaju s nekakvom premosnicom koja zaobilazi redukcijski ventil. Kod drugih se privremena premosnica može dobiti ili spontano, ili kao rezultat složenih ,,duhovnih vježbi", ili hipnozom, ili pomoću droga. Kroz te stalne ili privremene premosnice teče, ne zaista opažanje svega što se događa svuda u univerzumu (jer premosnica ne ukida redukcijski ventil, koji još uvijek isključuje kompletan sadržaj Oslobođenog uma), već nešto više, i nadasve nešto različitije od pažljivo odabranog utilitarnog materijala koji naši suženi, pojedinačni umovi smatraju za potpunu, ili barem dovoljnu, sliku stvarnosti.“ 

Homerski ljudi su slabije nijansirali boje od savremnih, a umnom i duhovnom čovjeku mnogo to znači. 

Produžava Haksli: ,,Za ono što mi ostali vidimo samo pod uticajem meskalina, umjetnik je rođenjem opremljen da vidi cijelo vrijeme. Njegova percepcija nije ograničena na ono što je biološki ili društveno korisno. Mali dio saznanja koji pripada Oslobođenom umu curi mimo redukcijskog ventila mozga i ega i u njegovu svijest. To je saznanje istinskog značaja sveg postojećeg. Za umjetnika, kao i za uzimaoca meskalina, nabori su živi hijeroglifi koji na stanovit, posebno izražajan način predstavljaju nedokučiv misterij čistog postojanja. Čak i više nego stolac (Van Goga) … Sveobuhvatnost i Beskraj nabrane tkanine i trudili se najbolje što su mogli predočiti je bojom ili kamenom. Neminovno, naravno, bez uspjeha. Jer slava i čudesnost čistog postojanja pripadaju drugom redu, koji je izvan izražajne moći čak i najviše umjetnosti. Ali u Juditinoj suknji sam mogao jasno vidjeti ono što bih ja, da sam genijalan slikar, mogao izvesti sa svojim starim sivim flanelskim hlačama. Ne mnogo, nebo to zna, u usporedbi sa stvarnošću; ali dovoljno da ushiti generaciju za generacijom promatrača, dovoljno da ih navede da razumiju bar malo pravog značaja onog što, u svojoj patetičnoj imbecilnosti, zovemo običnim stvarima i odbacujemo u korist televizije.”

,,Trebalo bi biti u stanju, rekao sam, vidjeti te hlače kao beskrajno važne i ljudska bića kao još beskrajnije važna … Za ohrabrenje sam se ponovo okrenuo naborima svojih hlača. Ovo je ono kako bi trebalo gledati, ponovio sam još jednom. A mogao sam i dodati: To je vrsta stvari u koju treba gledati. Stvari bez pretenzija, zadovoljne da jednostavno budu one same, dovoljne u svojoj takvosti, ne glumeći ulogu, ne pokušavajući, suludo, uspjeti same, izolirane od Dharma-tijela, u luciferskom prkosu Božjoj milosti. Najbliži pristup ovome rekao sam, bilo bi nešto Vermeerovo (poput: Djevojka s bisernim naušnicama)."

,, Količina zla, primijetio je Pascal, bila bi mnogo manja kada bi ljudi samo mogli naučiti mirno sjediti u svojim sobama. Kontemplativac čija je percepcija pročišćena ne mora ostati u svojoj sobi. Može ići svojim poslom, tako potpuno zadovoljan što vidi i dio je božanskog Poretka stvari da nikada neće biti čak niti u iskušenju da se upusti u ono što je Traherne nazvao prljavim Sredstvima svijeta … kada se sve stvari vide kao beskrajne i svete, kakav motiv bismo mogli imati za pohlepu ili samodokazivanje, za trčanje za moći ili običnim zadovoljstvima? Kontemplativci će teško postati kockari, ili svodnici, ili pijanci; oni po pravilu ne propovijedaju netoleranciju, niti ratuju; ne smatraju neophodnim pljačkati, varati ili derati kožu sirotinji.” 

Proćišćena percepcija je velikim slikarima. Dharma-tijela. 

,,Mi danas trošimo mnogo više na piće i pušenje nego na obrazovanje. To, naravno, nije iznenađujuće. Poriv da se pobjegne od vlastitosti i okoline prisutan je kod skoro svakog i skoro stalno. Poriv da se nešto učini za mlade jak je samo kod roditelja ...” Valjala bi i nova vrata, osim alkohola i slično. Neko u hramu svoje religije nalazi makar djelimičan izlaz iz banalne stvarnosti … Goethe se nije uvijek slagao s vlastitom ocjenom riječi. Govorimo, napisao je u srednjim godinama, suviše. Trebali bi manje govoriti i više crtati. Ja bih osobno volio potpuno odbaciti govor i, poput organske Prirode, sve što imam za reći prenijeti pomoću skica ... Moramo naučiti kako djelotvorno baratati riječima; ali istodobno moramo sačuvati i, ako je neophodno, ojačati svoju sposobnost da gledamo svijet direktno, a ne kroz poluprozirni medij pojmova, koji izobličuje svaku danu činjenicu u previše poznatu sličnost neke rodne oznake ili objašnjive apstrakcije … čovjek koji se vrati kroz Vrata u Zidu neće nikad biti sasvim isti kao i čovjek koji je kroz njih izišao. Bit će mudriji, ali manje nadmen, sretniji, ali manje samozadovoljan, skromniji priznavajući svoje neznanje, ali bolje opremljen da razumije odnos riječi prema stvarima, sustavnog razmišljanja prema nedokučivoj Misteriji koju ono pokušava, vječito uzaludno, spoznati.”

Iz: Aldous Leonard Huxley, Vrata percepcije, 1954.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment