Saturday, 1 July 2017

Hfz. Sulejman ef. Bugari


(rečeno u kontekstu riječi Hfz. Sulejmana ef. Bugarija iz više različitih predavanja) 

Bog je dao različite vjere da se takmičimo u dobrim djelima. I nema onog ko ne voli Dobro, po Bugariju.

Nešto me grize! A ŠTA te to grize? - kaže Bugari. Ima svijesti, savijesti nema, i zec ima svijest kako i šta da jede, on voli kupus, jede, a ne pita se čiji je kupus. Čovjek mora da se pita. Život bez osjećaja i bez dubine, bez osmijeha. Ima službeni osmijeh, taj nema osjećaja jer konzumira se ono što je zabranjeno. Nauka je istom sosu. Materijalizirala se nauka i vjerska i svjetska.

Svojim komentrarima, mislima, reakcijama na tokove događaje mi i nesvjesno znamo reći. Mi naručujemo sami sebi ono što nam se NE sviđa. Svaki govor koji nije dobar usmjeren je protiv tebe koji to govoriš, naglašava Bugari. Čovjek, kako moli za sebe, tako mili i protiv sebe. Otud se uvijek na kraju molitve kaže: ,,… ako je to dobro za mene”. Zato, želja mora biti pismena, zdrava, a ne nešto što bi bilo usmjereno protiv nas, nešto što će nas skrenuti s Puta. Pazite šta želite, poručuje on. Traži uput i dobićeš ga. Nepismena ogluvljuje i osljepljuje. Zarobljavamo jedni druge i otuđujemo se. Nema harmonije već uvijek neko protiv nekog, poput mržnje u riječi: Šta će ova(j) s onim, šta će ona(j) s onim? 

Dušu ne hranimo kao tijelo, Nju hranimo razgovorom, ljubavi, praštanjem, davanjem, ne autom, na primjer … Čovjek je nepravedan ako ne daje hranu potrebnu i tijelu i Duši. Kad se ne hrani Duša nastaje depresija. Dodatni je problem kad ljudi ne priznaju sebi taj problem. 

Ljudi dok gađaju, NE reaguj na to. 

Duša NE umire, ti ljudi su živi iako su umrli. Održavaj vezu s onim kog voliš, nagrada stiže i umrlom, tj. preseljenom. Dijete šalje nagradu i svojim roditeljima, Djedovima, Babama i drugima. Mrtvi su živi, jer Duša NE umire, a Dobro djelo i stiže tamo gdje je adresirano. 

Bog jedva čeka da krenete pravim putem, kaže Bugari, koji se katkad, ali tiho, poziva i na Sokratovu misao ili nekog anonimnog filosofa. Nebitno sad ko i šta. Upute od Boga stižu po slobodnoj volji svakog čovjeka. Čovjek zaboravlja na svoju pravu domovinu (otadžbinu), Zavičaj, rečeno pjesnički. Božiji Poslanik uz dozvolu Boga podsjeća ljude. 

Ljudi ne stvaraju već proizvode. Nevjerstvo je i nezahvalnost. Laž, pretjerivanje i u jelu i piću. U odijevanju. Ova zadovoljstva vrlo kratko traju kao i pegla što nestaje ubrzo na odijelu. 

Ismijavamo drugog, i to je nepravda.

Upotreba i bezobraznih riječi takođe jako štetno utiče na naša duševna stanja. 

Svijet nas opominje na razne načine samo ne bi li se probudili. A ako si biznismen ili političar onda nemaš za to vremena. Imaju riječi koje nisu prazne već bude. Ima i blizina nečeg što takođe budi, bez riječi. Ko se ne odaziva pusti ga. 

Mi smo slika našoj djeci kako treba da se živi. Djeca upijaju od nas, primaju od nas preko Duše emociju, brigu, pažnju i dok se igraju ne gledajući u nas i kad su fizički odsutni na velike daljine. Pokidali smo mnoge veze i principe zaboravili. Ko ne analizira život i ne traga taj griješi. Rade se loša djela, takva se ne vole, a ipak se i dalje rade. Djeci svojoj daj original, ne kopiju. Duše osluškuju i na daljinu, druže se, primaju jedna od druge, a kamoli kad su u istoj kući. Mi učenjem se oslobađamo svake vrste robovanja sem Bogu. Dubinski čitajmo. Bog je dao i napisanu riječ nam kao uputstvo. Uči Božiju riječ i da ništa ne razumiješ jer Duša razumije. A te Riječi je lijepo slušati. Samo ritam nešto znači. Prava riječ umiruje, vjerov’o ti ne vjerov’o, veli Bugari. Probaj pa ‘š Vidit. Čitajmo SE! I pazi šta čitaš, biraj šta čitaš. To pokreće nešto, zanosimo s riječi. Pojam ČITATI ima bar 700 značenja pronađenih iako ih Božija Riječ ima beskonačno. Čitati na starom slovenskom jeziku se kaže i BRATI. Sulejman Bugari ulazi ovdje duboko i naširoko u etimologiju, a onaj ko ne razumije  ako čita Božiju Riječ razumjeće. I bez napisane knjige na papiru. Svijet je knjiga i čovjek je knjiga, zatvorena.

Mi hoćemo stabilno, sigurno, situirano … jer drugo ne isplati se, ne isplati se ni voljeti danas po mnogima!? 

Tri su samo knjige za čovjeka. Bilo ko da je napisao neku riječ, pasos, rečenicu, u bilo kojoj knjizi koja nas kad pročitamo to u njoj dotakne, bio to filosof ili nefilosof, ako nam je naj taj način koristilo, to je svjesno ili nesvjesno napisan komentar Božije napisane knjige, po Bugariju. Sve poslovice svijeta su prisutne u Božijim knjigama. Ako ne mo’š doći do Te napisane knjige čitaj savijet, to je knjiga Božija otvorena. Niko nije uskraćen. Treća knjiga je zatvorena, to je čovjek, on je Tajna koju samo Gospodar Zna, a mi se ponašamo često kao da znamo tu knjigu. Ne, mi pročitali smo samo pasos, recenziju o nekom. Čovjek je knjiga koja hoda, podsjetnik, a onaj iz kojeg je izbačeno sve životinsko je ERUDITA, više nego akademik. Malo ih je. Najnačitanija osoba je onaj koji SEBE čita. Jer kakva je to knjiga koja nas odvaja od nas i od drugih. Želim knjigu koja će mi biti Vječni prijatelj. Muhamed od Boga dobija knjigu koju čita i kad je budan i kada spava. Čita. Bere. Ne bacaj tu knjigu iza leđa, ako si dužan i da je tumačiš drugima. Zar kriješ je i kupuješ sa tim nešto jeftino, npr. položaj. Dubinski čitaj da sebe prvo oslobodiš, to je dužnost, a ne da poniziš drugog ili radi neke druge želje. Valja učiti osim čitati, da se Srca povežu. Ostavi trag (i to je tragedija). Budi učitelj, budi učenik, budi onaj koji sluša i koji voli. Nije rečeno da budeš pametan.

Vidio sam dobra razna, kod lopova osjećaje katkad, vidjeh i ljepotu u ružnog, vidjeh zgodne i lažove, vidjeh lošeg spasioca. Ali, ne uzimaj takve za mentore. Mentor (mend=pamet; mentor = onaj ko vodi pamet), ilirsko-grčka riječ. Nama treba mentor i za Ljubav, osjećaje, mentor za Srce takođe. Lako je naučiti i dobiti desetke u školi, ali valja živjeti sa drugim i drugačijim valja živjeti i u braku. 

Misija je Duše i mi smo ovdje po zadatku. Očigledno još nismo pobijedili u ratu s egom. Tragamo svi i tragajmo. Čovjek je sklon zaboravu. Traži se Mir, vjera kako god se zvala. Mi ne znamo dobro ŠTA je hrišćanstvo, ne znamo dobro šta je islam ili neka druga religija. Ne može znanje bez vjere ni vjera bez znanja. Ako imaš mržnju prema bilo kome sakrivenu ona je mržnja protiv tebe. Vjeru ne odbija onaj ko drži do sebe. Problem je zato u nama a ne do vjere u kojoj smo, mi imamo neiskren odnos prema znanju i prema vjerovanju, tu smo zbog nečeg drugo. Problem je u nama jer ne tražimo, a ako tražimo i daće nam se. No, pazimo šta tražimo, jer može nam se i ostvariti. Otud:  ,,… ako je to dobro za mene”.

Hvala Bugariju. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment