Thursday, 6 July 2017

Rudolf Štajner - i druga tijela


Osim čvrstog fizičkog postoje i finija tijela. Ako mislite: od glave stalno odlaze strujanja u astralni svijet, a ta strujanja su sjenke čijim posredstvom žive misli u glavi. Postoji i život misli osjećajnog života kao estetski. Niže nebo u Duši. I moralni osjećaji takođe, koji su uvijek iznad estetskih, žive tako kao i treća vrsta strujanja, po Štajneru. 

Na putu moralnog napretka moraju nam bogovi priteći u pomoć. Zato tonemo u spavanje, da bismo mogli da zaronimo u božansku volju, gdje mi nismo sa našim bespomoćnim intelektom, a gdje božanske snage pretvaraju u snage volje ono što primamo kao moralne zakone. Ljudi, u stvari, i danju po malo moraju da sanjaju, oni moraju po malo da sanjaju i dok su budni; moraju da budu sposobni da se predaju umjetnosti, pjesništvu ili bilo kojoj djelatnosti u životu, koja nije usmjerena samo na grubu stvarnost. Oni koji se tome prepuštaju stvaraju vezu, koja može povratno djelovati veoma osvježavajuće i oživljavajuće na cio život. Prepustiti se takvim mislima, to je otprilike ono što u budni život prodire kao san. U život za vrijeme spavanja - to već i sami znate - unose se snovi; to su realni snovi koji prožimaju ostalu svijest za vrijeme spavanja. To je nešto, što je potrebno svim ljudima koji neće da žive samo trezvenim, suvim, nezdravim dnevnim životom. Noću se odvija sanjanje, to ne treba posebno dokazivati. To je sredina koja leži između dva pola: ono sanjanje noću i sanjanje na javi, koje može živjeti u fantaziji. 

Ako hoćemo šematski da prikažemo, nacrtamo okolinu srca, zatim kako bez prestanka izvjesna strujanja idu ka glavi i obigravaju u unutrašnjosti glave onaj organ, koji se u anatomiji opisuje kao epifiza (moždana žlijezda). Kao svjetlosni zraci to kreće naviše, k glavi i struji oko epifize. Ta strujanja nastaju zbog toga, što se čovjekova krv, koja je fizička supstanca, materija, stalno rastvara u etersku supstancu tako, da se u okolini srca stalno zbiva prelaženje krvi u finu etersku supstancu, a ova struji nagore prema glavi i prosijavajući obigrava epifizu. Ovo zbivanje, eterizacija krvi, pokazuje se neprestano na budnom čovjeku. Ali na čovjeku koji spava je to drugačije. Za okultnog posmatrača stalno će biti vidljivo strujanje od spolja ka unutra i obrnuto nazad srcu. Ali ona strujanja, koja za vrijeme čovjekovog spavanja dolaze spolja iz svemira, iz makrokosmosa u unutrašnost onoga što u krevetu leži kao fizičko i etersko tijelo, ona se pokazuju, kada se ispitaju, upravo kao nešto veoma čudnovato. Ta su zračenja kod različitih ljudi različita. Ljudi su za vrijeme spavanja međusobno vrlo različiti i kad bi znali oni malo sujetni, kako se strašno izdaju pred okultnim pogledom kad se na javnim skupovima zaspi, tada bi se toga pažljivo klonili da se ne bi odali. Istina je da se u karakterističnoj boji onoga što ulazi u čovjeka za vrijeme spavanja, pokazuju njegovi moralni kvaliteti u velikoj mjeri, tako da čovjek niskih moralnih načela ima sasvim drugo strujanje nego čovjek sa visokim moralnim principima. Ništa tu ne pomaže što se danju čovjek pretvara. Pred višim moćima svijeta nemoguće je pretvarati se. To je tako da u onoga, koji je ma i sasvim malo naklonjen ka ne baš potpuno moralnim načelima, stalno uviru mrko-crvena i svakojaka druga zračenja. Lila-ljubičasta zračenja nastaju kod onih koji imaju visoke moralne ideale. 

U trenutku buđenja ili kada se zaspi, dešava se u okolini žlijezde epifize neka vrsta borbe između onog što struji odozgo naniže i onoga što struji odozdo naviše. Intelektualni element struji odozdo naviše u obliku svjetlosnih dejstava kod čovjeka u budnom stanju, a ono što je, u stvari, moralno-estetske prirode, to struji odozgo naniže. U trenutku buđenja ili usnivanja susreću se ta strujanja koja idu naviše i naniže i pri tome se može ocjeniti da li je neko naročito pametan i ima li niža načela, u kom slučaju se odigrava jaka borba u blizini epifize ili pak, da li je dobrih načela i u susret mu skladno struji njegova intelektualnost. Tada se pokazuje mirno širenje svjetlucavog sjaja oko epifize. Ona je u trenutku buđenja ili usnivanja kao položena u màlo svjetlosno more. A moralna otmjenost pokazuje se u tome, što je u trenutku buđenja i usnivanja obavija miran sjaj. Na taj način se u čovjeku ogleda njegova moralnost. Taj miran sjaj prostire se često čak do predjela srca. Tako se u čovjeku pokazuju dvije struje, jedna iz makrokosmosa, a druga mikrokosmička. 

(izvodi iz spisa Rudolfa Štajnera)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment