Tuesday, 11 July 2017

Rudolf Štajner - Tajna nauka 2


IMAGINATIVNO - znači nešto što je na drukčiji način ,,stvarno" nego li činjenice i bića fizičko-čulnog opažanja. Sadržaj predstava koje ispunjavaju imaginativni doživljaj nije uopšte bitan; bitne su, međutim, duševne sposobnosti koje se izgrađuju zahvaljujući tom doživljaju ... Bitno je da je koncentracijom na odgovarajuću predstavu ili sliku duša prisiljena da iz vlastitih dubina izvuče mnogo veće snage nego što su one koje primjenjuje u običnom životu ili u običnom spoznavanju. Time se povećava njezina unutrašnja pokretljivost.

Duhovni će učenik neprekidno raditi na sebi kako bi postojao sve zreliji; a tada može imati i povjerenja prema samome sebi i vjerovati da će mu snage sve više rasti. 

Za duhovnog je učenika kobna svaka vrsta praznovjerja. Mogućnost ispravnog pristupa područjima duhovnog života stiče se pomnim čuvanjem od praznovjerja, fantastike i sanjarenja ... Ispravan osjećaj za duhovnog učenika je da posvuda priznaje postojanje skrivenih snaga i bića, ali da isto tako pretpostavlja da se neistraženo može istražiti ako za to postoje snage. 

A kada se unutarnjim strpljivim radom na sebi određena sposobnost razvije, čovjek će dobiti odgovor na izvjesna pitanja. Duhovni će učenici uvijek njegovati takav ugođaj u duši. Time će biti dovedeni do toga da na sebi rade, da postanu sve zreliji i zreliji, da sebi ne dopuste ništa čime bi iskamčili odgovore. Oni će čekati dok im takvi odgovori ne pristignu. Ko se, međutim, i u tome navikne na jednostranost, također neće moći na pravi način napredovati. U određenom trenutku duhovni učenik može steći osjećaj da samim svojim snagama umije odgovoriti čak i na najviša pitanja. I ovdje, dakle, ravnomjernost i uravnoteženost duše imaju veoma važnu ulogu.

Imaginativna se spoznaja postiže stvaranjem lotosovih cvjetova u astralnom tijelu. Vježbama koje se preduzimaju za inspiraciju i intuiciju nastaju u čovjekovom eterskom ili životnom tijelu posebna kretanja, razni oblici i strujanja koja prije nisu postojala. U područje svojih sposobnosti čovjek sada ubraja i ,,čitanje tajnog pisma" i još ono što sve to nadilazi. Za nadčulnu se spoznaju promjene eterskog tijela čovjeka koji je postigao inspiraciju i intuiciju očituju na sljedeći način. U području oko fizičkog srca osvještava se eterskom tijelu novo središte koje se oblikuje u novi eterski organ. Od njega se na najrazličitije načine šire kretanja i struje prema različitim dijelovima čovjekova tijela. Najvažnija strujanja šire se prema lotosovim cvjetovima, prožimaju njih i pojedine njihove latice i izlaze, pa se vani kao zrake šire vanjskim prostorom. Što je čovjek razvijeniji, to je veći oko njega krug u kojemu se ta strujanja zamjećuju. No, središte u blizini srca, unatoč ispravnom školovanju, ne nastaje odmah u početku. Ono se tek priprema. Najprije nastaje privremeno središte u glavi; ono se zatim spušta u predio grkljana te se na kraju premješta u blizinu fizičkog srca. Kada bi razvoj bio nepravilan, tada bi se navedeni organ odmah mogao razviti u blizini srca, čime bi nastala opasnost da čovjek umjesto postizanja mirnog, razboritog nadlulnog gledanja postane sanjarom i fantastom. U svom daljnjem razvoju duhovni učenik postiže da ovako nastala strujanja i raščlanjenost svog eterskog tijela učini nezavisnima od fizičkog tijela i da ih samostalno upotrebljava. Pritom mu kao sredstvo služe lotosovi cvjetovi kojima pokreće etersko tijelo.

Ono što se čulno-fizičkim spoznavanjem tek poslije zadobija pojmom, kod inspiracije je neposredno dato opažajem. Zato bi se čovjek s tim duševno-duhovnim okruženjem stopio u jedno, ne bi se od njega uopšte mogao razlikovati da u eterskom tijelu nije nastalo mrežasto tkivo.

Iskustva intuicije vrlo su nježna, intimna i fina, dok je ljudsko fizičko tijelo na današnjem stepenu svog razvoja u poređenju s njima veoma grubo. Zato ono djeluje na uspjeh vježbi za intuiciju kao velika smetnja.

Dvojnik u čovjekovom životu u fizičko-čulnom svijetu djeluje tako da zbog osjećaja stida čini sebe nevidljivim kada se čovjek približi duševno-duhovnom svijetu. Time, međutim, prikriva i čitav taj svijet. On pred tim svijetom stoji poput ,,čuvara" kako bi spriječio ulazak onima koji za taj ulazak još nisu podobni. Stoga ga se može nazvati ,,čuvarom praga duševno-duhovnog svijeta". Osim kod navedenog ulaska u nadosjetilni svijet, čovjek susreće ,,čuvara praga" i pri prolaženju kroz fizičku smrt. On se malo-pomalo razotkriva u duševno-duhovnom razvoju života između smrti i novog rođenja. Ovdje taj susret čovjeka ne vodi u potištenost jer sada poznaje i druge svjetove osim onog za koji zna u životu između rođenja i smrti. Kada bi čovjek stupio u duhovno-duševni svijet bez susreta s ,,čuvarom praga", potpao bi nizu varki. Nikada ne bi mogao razlikovati između onog što sâm unosi u taj svijet i onog što tomu svijetu stvarno pripada. No, pravilno školovanje smije duhovnog učenika uvesti samo u područje istine, a ne iluzije. Ispravno je školovanje samo po sebi takvo da do tog susreta jednom mora doći jer je on za posmatranje nadčulnih svjetova jedna od mjera sigurnosti protiv mogućih varki i fantastike.

Susret s ,,malim čuvarom praga" duhovnom učeniku daje mogućnost da se preispita je li zaštićen od obmana koje mogu nastati unošenjem svog bića u nadčulni svijet, tako se doživljajima koji na kraju vode ,,velikom čuvaru praga" može preispitati je li dorastao onim obmanama. 

(odlomci iz knjige R. Štajnera: ,,Osnove Tajne nauke”)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment