Naučnik Nikolaj Aleksandrovič Kozirjev, astrofizičar i matematičar, petrogradski učenik koji gleda u nebo i u vrijeme drukčije malo od ostalih. Jedinstvo prošlog, sadašnjeg i budućnosti on gradi i ogledalima. Efekt se javlja i nekakva polja straha s tim u približavanju tom udubljenom, ali i spiralnom ogledalu (rus. зеркалo), i u cilindrima. Bljesak je nekog svjetla što se uz to javlja. Kompas se gubi. To nije samo fokus sunčevih zraka u jednoj tački zbog veće energije, kako je radio čuveni matematičar antike Arhimed, u 2. vijeku p.n.e. (na Sirakuzi), kad je mnoštvom udubljenih ogledala palio rimske brodove. Dakle, u tom fokusu energije događa se i neki astralni svijet, prolaze informacije. Tu čovjek postaje i vidovit, gleda slike prošlog, sadašneg i budućeg vremena.
Čak i Rodžer Bejkon, iz 13. vijeka engleski filosof, monah i pronalazač Renesanse, kaže kako gleda u ogledalima za ono što mu treba. Dva ogledala je napravio i za Oksfordski univezitet, jednim je mogao u bilo koje doba dana zapaliti svijeću, a u drugom ogledalu je gledao šta rade ljudi na bilo kojoj starni svijeta. Međutim, oksordski studenti su tad više vremena gubili na paljenje svijeća nego li na čitanje knjiga pa su ogledala i uništena. Ogledala su, dakle, proizvela i posebno psiho-fizičko okruženje, i ljudima mijenja stanje svijesti. Ta Svijest je aktivna, na drugi način, a ne u skladu s objektivnom okolinom od koje je odvojena za to vrijeme.
Ispitanicima stižu informacije koje se ne mogu primiti čulima. Tu se javlja duboki uvid i vrlo neobična otkrića. Nije neka psihička obmana i nije sugestija. Vladari i sveštenici drevnih naroda su imali tako (vjerovatno) izdužene lubanje (postoje fosili,slike i kipovi) ili su ih na neki način od rođenja planski deformisali u svrhu vidovitosti. Nešto od toga moglo se izvesti i s pomoću posebno oblikovanih kapa ili kruna od posebnog materijala. Dakle, kod vladara i sveštenika sve nije bilo ukras već se utiče i na ljudski mozak pomagalima da bi se došlo do natprirodnog viđenja. Viših stanja Svijesti.
Rusi su još i prije Kozirjeva smislili čak telepatski šljem (naučnik Barčenka) za prenos misli i mentalnih slika na daljinu. Aluminij kao materijal velike moći refleksije pokazao se značajan u ovim eksperimentima. Veliki cilindri, spiralne desne i lijeve navojnice od aluminijuma se nazvaše tako Kozirjevjevim ogledalima. Slali su se simboli na ogromne udaljenosti kad ih zamisli neki od ispitanika unutar kapisle-ogledala. Osim u Sibirskoj akademiji, i na Uralu su napravili (drugi tim) od nerđajućeg čelika kacigu sličnu papinskoj kapi. Međutim, boravak cijelog čovjeka u kapislama uzdizala ih je astralno k zvijezdama i mnogi su se osjećali fantastično. Otvaraju se i intuitivni kanali. Osjećaj je da se sve razumije i sve osjeća. Pojavljivali su se u polju ovih ogledala i neki nepoznati ili razni novi simboli na javi i subjektivno. Zanimljivo je da su mnogi vidjeli isto. Uglavnom su se osjećali ugodno pritom. Od znakova, koji su se slali ispitanicima, neki znakovi su i nepoznati odnekud se priključivali ovima, srodni njima, kao kad se aktivira neko cjelovito informaciono polje.
A da li se putovalo kroz vrijeme? U mislima da, ne potpuno bićevno. Ogledala su nakon izvjesnog vremena premještena i u zonu tzv. ,,vječnog leda” na sjeveru Rusije, ne bi li iščitali tako iz dubine leda (vode) informacije o dalekoj prošlosti Zemlje. Primanje nekih simbola kod ispitanika bi pobudilo te zaboravljene informacije iz nasljeđa od predaka. Ljudi su takođe mislima putovali kroz stare gradove i viđali neke drevne junake. A stizali su i neki odgovori iz budućnosti putem slika koje se jasno ili kao realne vide u mislima. U polarnim predjelima je, dakle, protok informacija bivao znatno bolji. Barčenka su nakon jedne polarne ekspedicije i strijeljali, i sve to nakon velike Revolucije. Paradoksalni protok vremena je bio na 73. paraleli, gdje vrijeme lako mijenja svoj smjer i pravac, što je bilo zgoda za pristup informacijama, a naročito Sjever, i po Nostradamusu iz Srednjeg vijeka, koji je prije ovih naučnika, još tad, imao svoju kapislu oblika jajeta sa višeslojnim zidom, u koju bi sjedao da dobije informacije. Smatra se da je dobio tu kapislu od nekog prijatelja iz reda Templara. Eksperimenti se rade uglavnom tajno i zvanično takve vrste aktivnosti se i ne rade mimo eksperimenta jer može negativno ili zbunjujuće djelovati na pojedine ljude na Zemlji. Postoji i gigantsko planetarno ogledalo Zemlje - Jonosfera, elektromagnetni omotač. Neki ruski naučnici vele kako imaju čak kompanije koje se bave ovom vrstom rada i da to prelazi u zloupotrebu i na štetu ljudi, kao antenski sistemi koji nisu nikakva šala i niti samo eksperiment. Ostale su i mnoge zagonetke za sve ljude na Zemlji.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
