nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Filosofija


Čovek može da živi dva života. Jedan je borba koja traje od materice do groba. Njegov raspon meri se čovekovom vlastitom kreacijom - vremenom. Može se prigodno nazvati nesmotren život. Drugi život traje od spoznaje do beskonačnosti. On počinje razumevanjem, traje zauvek i vodi se na nivou večnosti. Naziva se filozofski život. Filozofi niti su rođeni niti umiru, jer nakon što postignu spoznaju besmrtnosti, oni su besmrtni. Nakon što su jednom opštili sa Sopstvom, shvataju da unutar njega postoje besmrtni temelji koji nikada neće minuti. Na toj živoj, životnoj osnovi - Sopstvu - oni podižu civilizaciju koja će trajati i nakon što sunce, mesec i zvezde prestanu da postoje. Budale žive samo za danas, filozofi žive zauvek ... 

U spoznaji da su on i njegovo telo nešto različito da, iako oblik mora propasti, život neće - on postiže svesnu besmrtnost. To je besmrtnost o kojoj je Sokrat govorio kada je rekao: ,,Anit i Melet me zaista mogu pogubiti, ali me ne mogu ozlediti."

Čovek nije tako beznačajno stvorenje kako izgleda; njegovo fizičko telo nije pravo merilo njegovog pravog sopstva. Nevidljiva priroda čoveka je ogromna poput njegovog razumevanja i nemerljiva poput njegovih misli. Prsti njegovog uma posežu za zvezdama i hvataju ih; njegov duh meša se sa kucajućim životom samog Kosmosa. Onaj ko je postigao stanje razumevanja, time je povećao svoju mogućnost spoznaje da u sebe postepeno uključuje razne elemente univerzuma. Nepoznato je samo ono što tek treba da bude uključeno u svest tragaoca. Filozofija pomaže čoveku da razvije osećaj zahvalnosti, jer kako razotkriva veličanstvenost i dostatnost znanja, ona takođe razvija i one latentne moći i sposobnosti, koje čoveku omogućavaju da ovlada tajnama sedam sfera.

Dveri Misterija stoje uvek odškrinuta i onih koji to žele mogu proći u prostrano prebivalište duha. Svet filozofije ne leži ni desno ni levo, ni gore ni dole. Poput suptilne esencije, on prožima celokupan prostor i celokupnu supstancu; on je svuda; on prodire u najdublje i najudaljenije delove svih bića. U svakom muškarcu i ženi su te dve s fere povezane kapijom, koja vodi od ne-sopstva i njegovih interesa do Sopstva i njegove spoznaje. Kod mistika je ta kapija srce; kroz produhovljenje svojih emocija on kontaktira taj uzvišeniji nivo, koji, kada se jednom oseti i spozna, postaje suština vredna utrošenog vremena. Kod filozofa, razum je kapija između spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta; prosvetljeni um premošćava jaz između telesnog i bestelesnog. Tako se rađa božanstvo unutar onoga koji vidi, a on se od ljudskih interesa uzdiže do interesa bogova.

U ovoj eri ,,praktičnih" stvari, ljudi ismejavaju čak i samo postojanje Boga. Oni se rugaju dobroti, dok zbunjenim umovima razmišljaju o fantazmagoriji materijalnosti. Zaboravili su stazu, koja vodi iznad zvezda. Velike mistične institucije antike, koje su pozvale čoveka da uđe u svoje božanske nasleđe, smrvljene su, a institucije ljudskih intriga sada stoje tamo gde su nekada drevne kuće učenja uzdigle misteriju ukrašenih stubova i uglačanog mermera. U belo odeveni mudraci, koj i su svetu dali svoje ideale kulture i lepote, skupili su oko sebe svoje halje i otišli iz ljudskog vidokruga.

I kod jednih i kod drugih, srce i um čoveka, kapije koje vode iz smrtnosti u besmrtnost, još uvek su odškrinute. Vrlina, ljubav i idealizam su još uvek regeneratori čovečanstva. Bog nastavlja da voli i upravlja sudbinom Svoje kreacije. Staza još uvek vijuga naviše, do postignuća. Čovekova duša nije lišena svojih krila; ona su samo skupljena pod njenom odorom od mesa. Filozofija je uvek ta magična sila koja, odvajajući posudu od gline, oslobađa dušu od robovanja navikama i izopačenosti. Još uvek, kao u stara vremena, oslobođena duša može razviti svoja krila i vinuti se do samog izvora sebe same.

Religija besciljno luta u lavirintu teološke spekulacije. Nauka impotentno udara u barijere nepoznatoga. Samo transcendentalna filozofija poznaje stazu. Samo prosvetljeni razum može poneti naviše, do svetlosti, onaj čovekov deo koji razume. Samo filozofija može naučiti čoveka da se dobro rodi, da dobro živi, da dobro umre i da se, u savršenoj meri, ponovo rodi. / Rekao je Palmer.

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 980-982.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

srijeda, 23. kolovoza 2017.

Kršten čovek u ranom dobu


Pošto je Hrist bio bogočovjek zatvoren u svakom stvorenju, prva dužnost inicijata bila je da oslobodi, ili ,,vaskrsne", to Vječito Jedno u sebi. Onaj ko bi dosegao ponovno sedinjenje sa svojim Hristom, zbog toga je nazivan Hrišćanin, ili Kršten čovjek.

Jedna od najdubljih doktrina paganskih filosofa tiče se Univerzalnog Boga-Spasitelja, koji kroz Svoju vlastitu prirodu podiže Duše preporođenih ljudi na nebo. Taj koncept je nesumnjivo inspiracija za riječi pripisane Isusu: ,,Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene." [iz Jevanđelja po Jovanu, 14:6 ]

U jevandeljskim pripovjestima Hrist predstavlja savršenog čovjeka, koji se, nakon što je prošao kroz različite faze ,,Svjetske Misterije", simbolizovane pomoću trideset i tri godine, uzdigao u nebesku sferu, gdje se sjedinio sa svojim Vječnim Ocem. Priča o Isusu, onakva kako je sada sačuvana - poput masonske priče o Hiramu Abifu - dio je tajnog inicijacijskog ritualizma, koji pripada ranohrišćanskim i paganskim Misterijama. 

Uopšteno se pretpostavlja da su Eseni bili čuvari tog znanja i Isusovi inicijatori i edukatori. Ako je tako, Isus je nesumnjivo bio iniciran u istom Melhisedekovom hramu u kojem je Pitagora učio šest vijekova ranije. Eseni - najistaknutija od ranih sirijskih sekti - bili su red pobožnih muškaraca i žena koji su živjeli asketske živote, dane provodeći u jednostavnom radu, a večeri u molitvi. Josif, veliki jevrejski istoričar, govori o njima najlepšim riječima. Kaže: ,,Oni uče o besmrtnosti Duše i smatraju da nagradama pravednosti treba ozbiljno težiti.” Na drugom jednom mjestu dodaje: ,,Ipak je tok njihovog života bolji nego kod drugih ljudi, a svoje živote su potpuno posvetili poljoprivredi." 

Članstvo u esenskom redu bilo je moguće samo nakon godinu dana iskušenja. Ta Misterijska škola, kao i mnoge druge, imala je tri stepena, a kroz sve njih uspješno je prošla samo nekolicina kandidata. Eseni su bili podjeljeni u dvije različite zajednice, od kojih se jedna sastojala od članova koji su živjeli u celibatu, a druga od članova koji su stupali u brak. Eseni nikada nisu postajali trgovci, ili se uključivali u trgovinski život gradova, već su se izdržavali od poljoprivrede i uzgoja ovaca za vunu, kao i zanatima poput grnčarstva i drvodjeljstva. U Jevanđeljima i Apokrifima, Josif, Isusov otac, naziva se i stolar i lončar. U apokrifnom Jevanđelju po Tomi, kao i Jevanđelju po Pseudo-Mateju, opisuje se kako dijete Isus pravi vrapce od gline koji, na pljesak njegovih dlanova, oživljavaju i odleću. Smatralo se da Eseni pripadaju bolje obrazovanoj klasi Jevreja … (ma šta to značilo)

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 853-858.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

Akromatički spisi i kriptografija teksta


(Neka znanja bila su tajna ili skrivena, prenošena s Učitelja na učenika direktno usmeno uz neophodna objašnjenja ili preko posrednika, u tom smislu su postojali akromatički i epoptički spisi u antici, poznato i u prigovoru Aleksandra Makedonskog u pismu Aristotelu. Šifriranje teksta nije bilo neuobičajeno u starim vremenima)

Akroamatična šifra je naj suptilnija od svih šifara, jer je parabolu ili alegoriju moguće tumačiti na nekoliko načina. Proučavaoci Biblije se vekovima suočavaju sa tom poteškoćom. Oni se zadovoljavaju moralnim tumačenjem parabole i zaboravljaju da je svaku parabolu i alegoriju moguće tumačiti na sedam načina, od koj ih je sedmi - najviši - potpun i sveobuhvatan, dok su ostalih šest (i manje) interpretacija fragmentarne i otkrivaju samo deo tajne. Mitovi o stvaranju sveta su akroamatični kriptogrami, a božanstva različitih panteona su samo kriptični likovi koji, ako se pravilno shvate, postaju sastavni delovi božanskog alfabeta. Nekolicina iniciranih je shvatila istinsku prirodu tog alfabeta, dok mnoštvo neiniciranih obožava njegova slova kao bogove.

Napravljeni su mnogi kriptogrami u kojima se brojevi, u različitim sekvencama, zamenjuju slovima, rečima, ili čak čitavim mislima. Čitanje numeričkih šifara je obično uslovljeno posedovanjem naročito uređene tabele korespondencija. Numerički kriptogrami u Starom zavetu su toliko komplikovani da je samo nekoliko učenjaka, koji su posedovali rabinsko znanje, ikada tragalo za razotkrivanjem njihove tajne. U svom delu … Atanasije Kirher opisuje nekoliko arapskih kabalističkih teorema, a veliki deo pitagorejske misterije bio je skriven u tajnom metodu zamene slova za brojeve, koji je bio u modi među grčkim misticima. 

Rani i srednjovekovni filozofi su smišljali čudne alfabete kako bi svoje doktrine i ciljeve sakrili od profanih. 

Puno informacija o nevidljivoj prirodi čoveka skriveno je iza naizgled hemijskih eksperimenata, ili naučnih spekulacija. Stoga bi svaki proučavalac simbolizma i filozofije trebalo da bude prilično dobro upoznat sa fundamentalnim principima kriptografije; to umeće će mu dobro poslužiti, ali će mu pored toga pružiti i fascinantan metod razvoja oštrine mentalnih sposobnosti. Sposobnost razlikovanja i posmatranje su neophodni tragaocu za znanjem, a nijedno učenje se ne može meriti sa kriptografijom, kada se radi o stimulisanju tih moći. 

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 816-826.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Frensis Bekon - Filosofska smrt


Prema dostupnom materijalu, vrhovni savet Bratstva R. C . bio je sastavljen od određenog broja pojedinaca koj i su umrli takozvanom ,,filosofskom smrću". Kada bi došlo vreme da inicijat zbog svog truda uđe u Red, on je prigodno ,,umirao", u pomalo tajanstvenim okolnostima. Zapravo, menjao je ime i mesto stanovanja, a sanduk pun kamenja, ili leš obezbeđen za tu svrhu, sahranjivao se umesto njega. Veruje se da se to dogodilo i u slučaj u ser Frensisa Bekona, koji se, poput svih sluga Misterija, odrekao svih ličnih zasluga i dopustio da drugi budu smatrani autorima dokumenata koje je on napisao ili inspirisao. 

Krivotvorenje Šekspirovih rukopisa, podmetanje lažnih portreta i posmrtnih maski lakovernoj javnosti, fabrikovanje lažne biografije, sakaćenje knjiga i dokumenata, uništavanje ili pravljenje nečitkim ploča i natpisa koji sadrže kriptografske poruke, sve je to povećavalo teškoće prisutne pri rešavanju bekonovsko-šekspirovsko-rozenkrojcerske zagonetke. 

[Bekon, po mnogima i kraljičin sin … lažno sahranjen i po nalazima ove knjige odlazi u ondašnju Njemačku da osnuje ili da se priključi već osnovanom Bratstvu R. C.] 

,,Bio sam podstaknut da mislim da ako je bilo kom čoveku, u ovim modernim vremenima, od Boga pristigao mlaz znanja, to se desilo njemu. Jer, mada je bio veliki čitač knjiga, on svoje znanje nije stekao iz knjiga, već iz nekih osnova i predstava unutar samog sebe." William Rawley (l588 - 1667) - sveštenik Engleske crkve (Church of England) i književni urednik, Bekonov lični sekretar i kapelan. 

Prvo izdanje Biblije kralja Džejmsa sadrži zagonetnu bekonovsku vinjetu. Da li je Bekon u Autorizovanoj Bibliji kriptografski sakrio ono što se nije usuđivao da doslovno objavi u tekstu - tajni rozenkrojcerski ključ za mistično i masonsko hrišćanstvo? Ser Frensis Bekon je nesumnjivo posedovao opseg opšteg i filozofskog znanja potreban za pisanje Sekspirovih drama i soneta, jer se obično priznaje da je bio kompozitor, pravnik i lingvista. [naravno, filosof].

Prilično je očigledno da Viljem Šekspir nije mogao, bez nečije pomoći, proizvesti besmrtne spise koj i nose njegovo ime. On nije pasedavao potrebnu književnu kulturu, jer grad Stratford, gde je odrastao, nema školu osposobljenu da prenese takve, više oblike učenja, kakvi su se ogledali u delima koja mu se pripisuju. Njegovi roditelji bili su nepismeni, a u mladosti je ispoljio potpunu nezainteresovanost za učenje. Postoji samo šest poznatih primera Šekspirovog rukopisa. Sve su to potpisi, a tri od njih nalaze se u njegovoj oporuci. Žvrljajući, nesiguran način na koji su napravljeni pokazuje da Šekspiru nije bilo blisko korišćenje pera i očigledno je da je on ili kopirao potpis, koji je za njega pripremljen, ili da mu je ruku, dok je pisao, vodio neko drugi. Nije otkriven nijedan potpisan rukopis ,,Sekspirovih" komada ili soneta, niti postoj i čak i predanje o njima, …

Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 727-808.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

petak, 18. kolovoza 2017.

Menli Palmer - Alhemija & Alhemičari


Oni koji pretpostavljaju da su svi alhemičari bili mentalno poremećeni biće prinuđeni da u tu kategoriju ubroje gotovo sve filozofe i naučnike antičkog i srednjovekovnog sveta. Carevi, kneževi, sveštenici i obični građani bili su svedoci očiglednih čuda metamorfoze metala. Svako ima pravo da ostane neuveren pred postojećim svedočenjima, ali oni koji se podsmevaju izabrali su da ignorišu dokaze vredne razmatranja s poštovanjem. 

Među istaknutijim imenima su Tomas Norton (Thomas Norton), Isak Holandski (Isaac of Holland), Bazil Valentin (Basilius Valentinus) (koji je navodno otkrio antimon), Žan de Men (Jean de Meung), Rodžer Bekon (Roger Bacon), Albert Veliki (Albertus Magnus), Kversetanus Gerber (Quercetanus Cerber) (Arapin koji je kroz svoje spise doneo alhemijsko znanje u Evropu), Paracelzus, Nikola Flamcl (Nicholas Flammel), Johan Fridrih Helvecijus (Joannes Fridericus Helvetius), Ramon Ljulj (Ramon Llull, ili Raymond Lully), Aleksandar Seton (Alexander Sethon), Mihael Sendivogijus (Michael Sendivogius, ili Michal Sedziwoj), grof Bernard od Trevisa (Count Bernard of Treviso), ser Džordž Ripli (Sir George Ripley), Piko de Mirandola (Picus de Mirandola), Džon Di, Hajnrih Kunrat, Mihael Majer, Tomas Von, J. B . van Helmont (Johann Baptista van Helmont), Džon Hej don, Laskaris (Lascaris), Tomas Čarnok (Thomas Charnock), Sinesije (Synesius) (biskup Ptolemaide), Morio (Morieu), grof di Kaljiostro i grof od Sen Žermena. Postoje legende o tome da su kralj Solomon i Pitagora bili alhemičari i đa je ovaj drugi alhemijskim sredstvima proizvodio zlato korišćeno u njegovom hramu. 

Objavljujući da je zlato hermetičara bilo realnost, Albert Pajk se slaže sa alhemijskim filozofima. On kaže: ,,Hermetička nauka je, kao i sve prave nauke, matematički dokaziva. Njeni rezultati, čak i materijalni, rigorozni su poput onih u ispravnim jednačinama. Hermetičko zlato nije samo istinska dogma, svetlost bez Senke, Istina bez primese laži, već je i materijalno zlato, pravo, čisto, najdragocjenije koje se može naći u rudnicima na zemlji."

Kao što se u prirodi čoveka ogleda čitav univerzum u minijaturi, tako se u svakom zrncu peska, svakoj kapi vode, svakoj sićušnoj čestici kosmičke prašine, kriju svi delovi i elementi kosmosa, u obliku malenih semenih klica, tako neznatnih da ih čak ni najmoćnij i mikroskop ne može otkriti. Trilionima puta manje od jona ili elektrona, to seme - neprepoznatljivo i neshvatljivo - iščekuje vreme koje mu je dodeljena za rast i izražavanje. (Razmislite o Lajbnicovim monadama)

,,Dakle, u tom filozofskom poslu, Priroda i Umeće moraju jedno drugo prihvatiti s ljubavlju, tako da Umeće ne može zahtevati ono što priroda odbija, niti Priroda može odbiti ono što Umeće može usavršiti . Jer Priroda odobrava, bespogovorno se pokorava svakom umetniku, sve dok joj njegovo delan je pomaže, a ne odmaže." [dr A. Di, Hemijska zbirka ( Chemical Collections)]

Pomoću tog umeća seme koje se nalazi unutar duše kamena može se navesti da klija tako intenzivno da se za nekoliko trenutaka, iz semena koje je u njemu, odgaji dijamant. Kad seme dijamanta ne bi bilo u mermeru, granitu i pesku, dijamant se iz njih ne bi mogao uzgajati. Ali, pošto je seme unutar svih tih stvari, dijamant se može uzgajati iz bilo koje supstance u svemiru. U nekim supstancama, međutim, lakše je obaviti to čudo, jer je u njima to seme već dugo opiođeno, pa su stoga spremnije za oživljavanje procesa umeća. Isto tako, neke ljude je lakše naučiti mudrosti nego druge, jer jedni već imaju temelj na kojem može da se radi, dok su kod drugih sposobnosti mišljenja potpuno uspavane. Alhemiju, dakle, treba promatrati kao umeće povećanja i dovođenja u savršen procvat, na najbrži mogući način. Priroda ili može da postigne svoj željeni cilj, ili, zbog destruktivnosti jednog elementa nad drugim, to ne može da učini, ali, uz pomoć istinskog umeća, Priroda uvek postiže svoj cilj, jer to umeće nije podložno ni gubljenju vremena ni vandalizmu elementarnih reakcija. 

,,Postoje tri osnovne hemijske supstance, a filozofi su ih nazvali so, sumpor i živa, ali njih ni na koji način ne treba izjednačavati sa sirovom solju, sumporom i živom koji se vade iz zemlje, ili nabavljaju u apotekama. So, sumpor i živa svi imaju trojednu prirodu, jer svaka od tih supstanci, prema taj nom arkanumu mudrih, zapravo, u sebi sadrži i ostale dve supstance. Telo soli je, dakle, trostruko, naime, so, sumpor i živa, ali u telu soli jedno od to troje (so) prevladava. Živa se isto tako sastoj i od soli, sumpora i žive, a prevladava potonj i element. Sumpor je, na sličan način, zapravo so, sumpor i živa, sa dominantnim sumporom. Tih devet delova - 3 puta 3, plus Azot (tajanstvena univerzalna životna sila), daje lO, Pitagorinu svetu dekadu. Po pitanju prirode Azota postoji mnogo kontroverzi. Jedni su smatrali da je to nevidljiva, večna vatra, drugi da je u pitanju elektricitet, a treći da se radi o magnetizmu. Transcendentalisti ga nazivaju astralna svetlost. Univerzum je okružen sferom zvezda. Iza te sfere je sfera Šamajim, koji je Božanska vatrena voda, prvi izliv Reči Božje, plamena reka koja izvire iz prisustva Večnoga ...” 

Jao onom tragaocu koji kao doslovne prihvati razbacane alegorije alhemičara. Takav nikada ne može ući u unutrašnje svetilište istine. Elijas Ešmol, u svom delu Theatrum Chemicum Britannicum, ovako opisuje metode koje su alhemičari praktikovali kako bi prikrili svoju pravu doktrinu: ,,Njihova glavna zaokupljenost bila je da uviju svoje Tajne u Bajke i zaklone svoje Sklonosti u Velove i senke, čiji se Radijusi, kako se čini, protežu u svim pravcima, ali tako da se susreću u Zajedničkom Središtu i pokazuju jedino na Jedno." 

Činjenica da Sveto pismo otkriva skriveno znanje, ako se shvati alegorijski, jasno je pokazana parabolom koja opisuje kralja Solomona. njegove supruge, konkubine i device, koja se pojavljuje u Tajnim simbolima rozenkrojcera (Geheime Figuren der Rosenkreuzer), objavljenim u Altani 1785. godine. Dr Hartman, koji je preveo deo tog dela na engleski, izjavio je da Salomonove supruge predstavljaju umeća, konkubine nauke, a device još uvek neotkrivene tajne Prirode. Po nalogu Kralja device su prisiljene da uklone svoje velove, označavajući na taj način da su, pomoću mudrosti (Solomon), mistična umeća bila prisiljena da filozofima obznane svoje skrivene delove, dok su za neinicirani svet bile vidljive samo spoljašnje odore. (Takva je i misterija Izidinog vela) … alhemičar, da bi ostvario Magnum Opus, svoj rad mora obaviti istovremeno u četiri sveta (svijet: Boga, čovjeka, elemenata, hemikalija) … Glavna poenta, međutim, dokazana je: filozofi alhemičari koristili su simbole soli, sumpora i žive ne samo da predstave hemikalije već i duhovna i nevidljiva načela Boga, čoveka i univerzuma. Tri supstance (so, sumpor i živa) postoje u četiri sveta … 

U osobi koja želi da bude alhemičar mora postojati ,,magnesia”, što znači, magnetska moć da privuče i ,,koagulira” nevidljive astralne elemente …

Zabranjeno je govoriti o delu misterije koj i se bavi tajnim životnim principom unutar stvarne ljudske prirode, jer Majstori umeća su naredili da to svako otkrije za sebe, pa je protivno zakonu duže govoriti na tu temu.

Svi istinski filozofi prirodnih i hermetičkih nauka počinju svoj rad uz molitvu Vrhovnom Alhemičaru Univerzuma, moleći Njegovu pomoć u ostvarenju Magnum Opusa. Reprezentativna je sledeća molitva, koju je na provincijskom nemačkom, previše vekova napisao danas nepoznati adept: 

,,O, sveto i presveto Trojstvo, Ti nepodeljenu i trostruko Jedinstvo! Učini da potonem u bezdan Tvoje neograničene večne Vatre, jer samo u toj Vatri smrtna priroda čoveka može biti promenjena u skromnu prašinu, dok novo telo od ujedinjene soli leži u svetlosti. O, istopi me i pretvori u Tvoju svetu Vatru, tako da me, na dan Tvoje komande, vatrene vode Svetog Duha izvuku iz tamne prašine, dajući mi novo rođenje i oživljavajući me Svojim dahom. Neka sc, takođe, uzvisim kroz skromnu poniznost Tvoga Sina, neka se uz Njegovu pomoć uzdignem iz praha i pepela i promenim u čisto duhovno telo poput duginih boja, u, kao kristal prozirno, rajsko zlato, tako da se moja priroda može iskupiti i pročistiti, kao što to čine elementi predamnom, u ovim čašama i flašama. Raspi me u vode života, kao da sam u vinskom podrumu večnog Solomona. Ovde će vatra Tvoje ljubavi dobiti novi podstrek i razbuktati se, tako da nijedan potok neće moći da je ugasi. Možda ću, na kraju, uz pomoć božanske vatre, biti dostojan da budem pozvan u prosvetljenje pravednika. Neka tada budem zapečaćen svetlošću novog sveta, tako da i ja mogu postići besmrtnost i sjaj, u kojem više neće biti smenjivanja svetlosti i tame. Amin." 

Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 680-727.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

četvrtak, 17. kolovoza 2017.

Menli Palmer - Rozenkrojceri i Knjiga M


Misterija povezana sa Rozenkrojcerskim Bratstvom rezultirala je beskrajnim kontroverzama. Mnogi nadareni umovi, a najznačajniji među njima bili su Eugen Filale, Mihael Majer, Džon Hejdon i Robert Flad, branili su stanovište da ,,Društvo Nepoznatih Filozofa" konkretno postoji ...

Postoje dokazi da su rani pisci bili upoznati sa takvom pretpostavkom - koja je, međutim, bila popularizovana tek nakon što ju je prihvatila teozofija. Ta teorija tvrdi da su rozenkrojceri zaista posedovali sve natprirodne moći koje su im pripisivane, da su zaista bili građani dva sveta, da su, mada su imali fizička tela kako bi se izrazili na materijalnom planu, bili u mogućnosti, pomoću uputstava koja su dobili od Bratstva, da funkcionišu i u tajanstvenom eteričnom telu koje nije bilo podložno ograničenjima vremena ili udaljenosti. Pomoću tog ,,astralnog oblika" mogli su da funkcionišu u nevidljivom carstvu Prirode, a u tom području, van dosega svetovnog, bio je smešten njihov hram ...

Verovalo se da su ti adepti mogli čoveka da nauče kako da po volji funkcioniše van svog fizičkog tela, pomažući mu da ukloni ,,ružu sa krsta". Učili su da je duhovna priroda povezana sa materijalnim oblikom na određenim mestima, simbolizovanim ,,ekserima" raspeća, ali, pomoću tri alhemijske inicijacije, koje su se odigravale u duhovnom svetu, u istinskom Hramu Ružinog Krsta, mogli su da ,,izvuku" te eksere i dozvole božanskoj prirodi čoveka da siđe sa svog krsta ...

Verovalo se da su ti adepti mogli čoveka da nauče kako da po volji funkcioniše van svog fizičkog tela, pomažući mu da ukloni ,,ružu sa krsta". Učili su da je duhovna priroda povezana sa materijalnim oblikom na određenim mestima, simbolizovanim ,,ekserima" raspeća, ali, pomoću tri alhemijske inicijacije, koj e su se odigravale u duhovnom svetu, u istinskom H ramu Ružinog Krsta, mogl i su da ,,izvuku" te eksere i dozvole božanskoj prirodi čoveka da siđe sa svog krsta. Prikril i su procese kojima je to ostvarivano u tri alhemij ska metaforička izraza: ,,Livenje Rastoplj enog Mora", ,,zrada Ružinog Dijamanta" i ,,Postizanje Kamena Mudraca". Dok se intelektualac koprca između protivrečnih teorija, mistik problem tretira na sasvim drugačiji način. On veruje da je pravo Rozenkrojcersko Bratstvo, koje se sastoji od škole nadljudi (sličnih legendarnim indijskim Mahatmama), institucija koja ne postoj i u vidljivom svetu već u njegovom duhovnom dvojniku, kojeg mu se čini prikladno da nazove ,,unutrašnji nivoi Prirode"; da do Braće mogu dosegnuti samo oni koji su sposobni da nadvladaj u ograničenja materijalnog sveta. Kako bi potkrepili svoje stanovište, ti mistici citiraju sledeću značajnu izjavu iz Conjessio Fraternitatis:

,,Hiljadu puta nedostojni mogu galamiti, hiljadu puta se mogu predstaviti, ali je Bog naredio našim ušima da ne čuju nikoga od njih i tako nas okružio Svojim oblacima da nad nama, slugama Njegovim, ne može biti počinjeno nasilje; zbog toga ljudske oči sada više ne mogu da nas vide, osim ako su primile snagu posuđenu od orla."

U misticizmu je orao simbol inicijacije (kičmeni Duh Vatre) i time se objašnjava nesposobnost nepreporođenog sveta da shvati Tajni Red Ružinog Krsta. Oni koji ispovedaju tu teoriju priznaju grofa od Sen Žermena za svog najvišeg adepta i tvrde da su on i Kristijan Rozenkrojc jedna ista osoba. Oni prihvataju vatru kao svoj univerzalni simbol, jer je to bio clement pomoću kojeg su mogli da kontrolišu metale. Sebe su proglasili za potomke Tubal-Kajina i Hirama Abifa, a kao svrhu svog postojanja naveli su očuvanje duhovne prirode čoveka u epohama materijalnosti. 

Maks Hajndel, hrišćanski mistik, opisao je Rozenkrojcerski Hram kao ,,eteričnu strukturu" smeštenu unutar i oko doma evropskih zemljoposednika. Verovao je da će ta nevidljiva građevina na kraju biti premeštena na američki kontinent. Gospodin Hajndel za rozenkrojcerske inicijate kaže da su toliko napredni u nauci o životu da ih je ,,smrt zaboravila". 

Naš jezik je sličan jeziku Adama i Enoha pre Pada i, mada razumemo i možemo da objasnimo svoje misterije na tom našem svetom jeziku, to ne možemo učiniti na latinskom, jeziku zagađenom vavilonskom zbrkom … Mada još uvek ima nekih moćnika koji nam se protive i ometaju nas - zbog čega moramo da ostanemo skriveni - mi podstičemo one koj i bi da postanu deo našeg Bratstva da neprestano proučavaju Sveto pismo, jer oni koji to čine ne mogu biti daleko od nas. Mi ne smatramo da Biblija treba da bude stalno na čovekovim usnama, već da on treba da traga za njenim istinama i večnim značenjem, koje su teolozi, naučnici, ili matematičari retko otkrivali zbog zaslepljenosti mišljenjima svojih sekti. Svedoci smo da nikada od početka sveta čoveku nije bila data bolja knjiga od Svete Biblije. Blagosloven je onaj koji je poseduje, još više blagosloven onaj ko je čita, najblagoslovcniji onaj ko je razume, a najbogolikiji onaj ko joj se povinuje … Istina je jednostavna i neskrivena, dok je laž kompleksna, duboko skrivena, ponosna, a njeno fiktivno svetovno znanje, koje naizgled blista božanskim sjajem, često se pogrešno uzima kao božanska mudrost. 

Vi koj i ste mudri okrenućete se od tih lažnih učenja i doći kod nas, koji ne tražimo vaš novac, već vam besplatno nudimo svoje veće blago. Ne želimo vaša dobra, već da postanete deo naših dobara. Mi se ne podsmevamo kroz parabole, već vas pozivamo da razumete sve parabole i sve tajne. Mi ne zahtevamo da nas primite, već vas pozivamo da dodete u naše kraljevske kuće i palate, ne zbog nas, već zato što su nam tako naložili Duh Božji, želja našeg vrlog Oca C.R.C. i potreba sadašnjeg trenutka, koji je veoma velik. 

… mada postoji tek koji će izlečiti sve bolesti i svim ljudima dati mudrost, ipak je protiv volje Božje da ljudi postignu razumevanje na bilo koji drugi način osim kroz vrlinu, rad i poštenje. Nije nam dozvoljeno da se prikažemo ma kom čoveku ako to nije po volji Božjoj. Oni koji vjeruju da mogu učestvovati u našem duhovnom bogatstvu protiv volje Božje, ili bez Njegove kazne, uvideće da će pre izgubiti život tragajući za nama, nego što će steći sreću našavši nas. 

I staknut među rozenkrojcerkim apologetama bio je Džon Hejdon, koji sebi pripisuje titulu ,,Sluga Božji i Sekretar Prirode". U svom temeljnom delu Nepokriven Ružin Krst ( The Rosie Cross Uncovered), on daje zagonetan, ali vredan opis Bratstva R.C. sledećim rečima: ,,Sada postoji vrsta ljudi, kako o sebi sami govore, nazvana Rosie Crucians, božansko bratstvo koje nastanjuje predgrađa neba, a to su oficiri Generalisimusa sveta, koj i su kao oči i uši velikog Kralja, koj i sve vide i čuju. Kažu da su ti Rosie Crucians serafimski osvetljeni, kao što je bio Mojsije; prema tom redosledu elemenata, zemlja se prečišćava u vodu, voda u vazduh, vazduh u vatru ...” 

On dalje izjavljuje da su ta misteriozna Braća imala polimorfne moći, da se pojavljuj u u bilo kom obliku po svojoj volji. 

... a jedan od tih je otišao od mene kod mog prijatelja u Devonšajr i došao je i doneo mi odgovor u London istoga dana, za šta je inače potrebno četiri dana putovanja; naučili su me odličnim astrološkim predviđanjima i predviđanjima zemljotresa; oni zaustavljaju Kugu u Gradovima; oni ućutkuju nasilne Vetrove i Oluje; oni smiruju bes Mora i Reka; oni hodaju po Vazduhu; oni ruše zlonameme aspekte Veštica; oni leče sve Bolesti."

Džon Hejdon je mnogo putovao i posetio je Arabiju, Egipat, Persiju, kao i razne delove Evrope, kao što je navedeno u biografskom uvodu u njegovo delo Mudračeva kruna, posuta anđelima, planetarna, metalima, itd, ili Slava Ružinog Krsta - rad za koji je sam rekao da je prevod na engleski tajanstvene knjige M, koju je iz Arabije doneo Kristijan Rozenkrojc. Tomas Von ( Eugen Filalet), još jedan prvak Reda, potvrđuje izjavu Džona Hejdona o sposobnosti rozenkrojcerskih inicijata da po volji postanu nevidljivi: ,,Bratstvo R.C. može da se kreće u toj beloj magli. Ko god bi da komunicira sa nama mora biti sposoban da vidi u tom svetlu, ili nas neće videti ako m i to ne želimo.”

,,I na kraju su svakog Brata koji je umro, istim putem mogli ponovo vratiti u život i tako nastaviti vekovima …”

Materica o kojoj se tu govori je, kako izgleda, bila stakleni kovčeg, ili kontejner, u kojem su Braća sahranjivana. Nazivan je, takode, i filozofsko jaje. Nakon određenog vremena, filozof bi, razbivši ljusku svog jajeta, izašao i funkcionisao tokom propisanog razdoblja, a nakon toga se opet povlačio u svoj oklop od stakla. Neznanje je najgori oblik bolesti, pa je ono što leči neznanje, stoga, najsnažnij i od svih lekova. Savršeni rozenkrojcerski lek bio je namenjen za lečenje naroda, rasa i pojedinaca. 

Nepoznati autor na tom mestu izjavljuje: ,,Pod filozofijom bi trebalo podrazumevati znanje o delovanjima Prirode, pomoću kojeg čovek uči da se uspinje na više planinc, iznad ograničenja čula. Pod kabalizmom bi trebalo podrazumevati jezik anđeoskih i nebeskih bića, a onaj koj i njome ovlada u stanju je da razgovara s Božjim glasnicima. Na najvišoj planini je Škola Magije (Božanska Magija, koja je jezik Boga), u kojoj čoveka o istinskoj prirodi svih stvari podučava sam Bog." 

Mihael Majer piše: ,,Ono što sadržavaju Fama i Confessio je istina. Veoma je detinjast prigovor da je bratstvo obećalo tako mnogo, a izvelo tako malo. Kao i svuda drugde, oni su pozvali mnoge sa sobom, ali je samo malo odabrano. Majstori reda pružaju ružu kao udaljenu nagradu, ali onima koji ulaze nameću krst." 

U vezi s njima, Rozenkrojcerima, kao i u vezi s Šekspirom autor ove knjige često navodi i Ser Frensisa Bejkona čija ni sahrana nije potpuno istorijski rasvjetljena.

Grof Mihael Majer, lekar Rudolfa II, bio je i zvanredna figura u rozenkrojcerskoj kontroverzi. Postoje neke indicije da je bio inicirani član Rozenkrojcerskog Bratstva, kojega je Red ovlastio da njegove tajne proširi među izabranim filozofima Evrope ... Mihael Majer tako vešto prikriva svoje znanje da je u njegovim spisima izuzetno teško uočiti tajne koje je posedovao. Obilato je koristio ambleme i veći deo njegovog filozofskog nauka sakriven je u gravurama koje ilustruju njegove knjige. 

(takođe Izida iz Sajsa) vulgamim i profanim, nevernim i nezainteresovanim, ona ne otkriva svoje lice, jer oni ne mogu shvatiti tajne procese nevidljivih svetova.

,,Ja sam Izida, gospodarica čitave zemlje: Uputio me je Hermes i s Hermesom sam izmislila pisma naroda, kako ne bi svi pisali istim slovima. Dala sam čovečanstvu njegove zakone i odredila ono što niko ne može promeniti. Ja sam najstarija ćerka Kronosa. Supruga sam i sestra kralja Ozirisa. Ja sam ona koja se uzdiže u psećoj zvezdi. Ona sam koju nazivaju boginja žena. (...) Ja sam ona koja odvaja nebo od zemlje. Ja sam zvezdama postavila njihove putanje. Ja sam izumela pomorstvo. (...) Spojila sam Ijude i žene. (...) Ja sam odredila da deca vole starije. Zajedno sa bratom Ozirisom, učininila sam kraj kanibalizmu. Ja sam uputila čovečanstvu u misterije. Poučavala sam da se poštuju božanske statue. Uspostavila sam delokruge hramova. Svrgla sam tirane s vlasti. Uzrok sam ljubavi muškaraca prema ženama. Učinila sam da pravda bude jača od srebra i zlata. Ja sam razlog što se istina smatra lepom."

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 603-679.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

srijeda, 16. kolovoza 2017.

Menli Palmer - Prenosivi Hram


,,Nameštaj Tabernakla načinjen je tako da bude prikladno prenasiv. Svaki oltar i pribor bilo koje veličine bio je opremljen polugama koje su mogle da mu se stave kroz alke; tako su četiri ili više nosača mogli da ga podignu i nose. Poluge nisu nikada uklonjene iz Zavetnog Kovčega, sve dok konačno nije smešten u Svetinju nad Svetinjama u Večnoj Kući, Hramu kralja Solomona ...

Bik, kao simbol zemaljskosti, predstavljao je njegovo sopstveno prosto ustrojstvo koje mora biti spaljeno vatrom Božanstvenosti. (Žrtvovanja životinja i, u nekim slučajevima, ljudskih bića, na oltarima pagana bila su rezultat njihovog neznanja o temeljnim načelima na koj ima se žrtva zasniva. Oni nisu shvatali da njihove ponude, kako bi bile prihvatljive, moraju biti iz njihove sopstvene prirode) …

Dalje prema zapadu, u liniji sa Bronzanim Oltarom, nalazila se već opisana Umivaonica Pročišćavanja. Ona je svešteniku označavala da on ne samo da treba da očisti svoje telo već i svoju dušu od svih mrlja nečistoće, jer niko ko nije čist i u telu i u umu ne može ući u prisutnost Božanstva i ostati živ. Iza Umivaonice Pročišćavanja bio je ulaz u Tabernakl, okrenut prema istoku, tako da prvi zraci izlazećeg sunca mogu ući i osvetliti odaju. Između optočenih stubova mogla se videti Svetinja, tajanstvena odaja sa zidovima od okačenih prekrasnih zavesa sa izveženim licima Heruvima. Uz zid na južnoj strani Svetinje stajao je veliki Svećnjak, ili stalak za lampe, od livanog zlata … iz njegovog središnjeg stuba izlazilo je šest grana što su se završavale čašicama u kojima su stajale uljanice. Tu se nalazilo sedam svetiljki, po tri na granama sa svake strane i jedna na središnjem stubu. Svećnjak je bio ukrašen sa sedamdesetdva badema, izbočine i cveta … Naspram Svećnjaka, uz severni zid, bio je sto na kojem je bilo dvanaest vekni hlebova za predstavljanje, u dve gomile od po šest vekni ... 

(zatim) Oltar … simbol ljudskog grkljana, od kojeg se čovekove reči iz usta penju kao prihvatljiv prinos Gospodu, jer grkljan u ustrojstvu čoveka zauzima mesto između Svetinje, koja je truplo njegovog tela, i Svetinje nad Svetinjama, koja je glava i ono što je u njoj sadržano. U Svetinju nad Svetinjama nije mogao proći niko osim Velikog Sveštenika, a i on samo u odredeno, propisano vreme. Prostorija nije sadržavala bilo kakav nameštaj osim Zavetnog Kovčega, koj i je stajao uz zapadni zid, naspram ulaza ...

Srebro, upotrebljeno za kapitele stubova, odnosi se na mesec, koji je bio podjednako svet i Jevrejima i Egipćanima. Sveštenici su održavali tajne ritualne obrede u vreme mladog i punog meseca, što su razdoblja posvećena Jahveu. Srebro je, kako su učili drevni, bilo zlato sa svojim sunčanim zrakom okrenutim prema unutra, umesto prema spolja. Dok je zlato simbolizovalo duhovnu dušu, srebro je predstavljalo pročišćenu i obnovljenu ljudsku prirodu čoveka. Bronza upotrebljena u spoljašnjem oltaru bila je složena supstanca sastavljena od legura plemenitih i baznih metala. Dakle, ona predstavlja ustrojstvo prosečnog pojedinca, koji je kombinacija viših i nižih elemenata ...

… postoji religijski šifrovani jezik skriven u bojama, oblicima i upotrebi svetih odora, ne samo među hrišćanskim i jevrejskim sveštenicima, već i u paganskim religijama ... Odeća Velikog Sveštenika bila je ista kao i odeća nižerangiranih sveštenika, osim što su dodati neki delovi odore i ukrasi. Preko naročito tkane bele lanene košulje Visoki Sveštenik je nosio nebesko plavi plašt bez šavova i rukava, koj i je dosezao skoro do njegovih stopala ... 

Odora Vel ikog Sveštenik Izraela često se naziva ,,Odežda časti i dike", jer je nalikovala obnovljenoj i produhovljenoj prirodi čoveka, simbolizovanoj odorom koju svi moraju tkati nitima karaktera i vrline pre no što mogu postati Veliki Sveštenici …

Demijurga Grka i gnostika, koga su Grci nazvali Zevs, Besmrtni Smrtnik, a Hebreji IHVH ...”

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 550-603)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

subota, 5. kolovoza 2017.

Menli Palmer - O učinku lepote


,,U Eseju o lepoti, Plotin opisuje pročišćavajući učinak koji lepota ima na čovekovu svest … Lepota je bitna za prirodno razvijanje ljudske duše. Misterije su smatrale da je čovek, barem delimično, produkt svoje okoline. Stoga su kao imperativ smatrale da svaki čovek bude okružen predmetima koji evociraju najviša i najplemenitija osećanja. Dokazale su da je moguće proizvesti lepotu u životu ako se život okruži lepotom. Otkrile su da su simetrična tela izgradile duše koje su neprestano bile u prisustvu simetričnih tela; da su plemenite misli proizveli umovi okruženi primerima mentalne plemenitosti. Nasuprot tome, ako je čovek bio primoran da gleda prostačke ili asimetrične strukture, to je u njemu pobuđivalo niska osećanja koja bi ga navodila da čini prostačka dela. Ako bi usred grada bila podignuta nesrazmerna zgrada, u toj bi se zajednici rađala nesrazrnerna deca, a ako bi muškarci i žene gledali asimetrične strukture, živeli bi neskladne živote. Misaoni ljudi starine shvatili su da su njihovi veliki filozofi bili pri rodni proizvod estetskih ideala arhitekture, muzike i umetnosti koji su bili uspostavljeni kao standardi kulturnog sistema toga vremena. Zamena nesklada fantastičnog skladom lepote predstavlj a j ednu od velikih tragedija svake civilizacije. Ne samo da su Spasitelji-Bogovi antičkog sveta bili lepi, već je svaki od njih vršio misiju lepote, želeći da, razvijanjem ljubavi prema lepom u čoveku, utiče na njegovo ponovno rođenje. Renesansa basnoslovnog zlatnog doba može se omogućiti samo uzdizanj em lepote do nj enog zasluženog dostoj anstva kao sveprožimaj ućeg, idealizujućeg kvaliteta u religioznom, etičkom, sociološkom, naučnom i političkom odeljku života. Dionizijski Arhitekti su bili posvećeni uzdizanj u njihovog Majstora Duha Kosmičke Lepote - iz grobnice materijalnog neznanja i sebičnosti, podizanjem zgrada koje su bile tako savršeni primeri simetrije i veličanstvenosti da su zaista bile magična formula kojom je prizivan duh mučenog Ulepšivača sahranjenog u materijalnom svetu …

… prema filozofskim načelima, i ponovno uspostavljanje ili vaskrsenje drevnih Misterija rezultirati ponovnim otkrivanjem onog tajnog učenja bez kojeg civilizacija mora ostati u stanju duhovne zbunjenosti i nesigurnosti. Kada vlada rulja, čovekom upravlja neznanje, kada vlada crkva, njime upravlja praznoverje, a kada vlađa država, njime upravlja strah. Pre no što lj udi mogu živeti zajedno u skladu i razumevanju, neznanje mora biti pretvoreno u mudrost, praznoverje u prosvetljenu veru, a strah u ljubav ...

… površno će biti uklonjeno, a sačuvano samo ono suštinsko. Svetom će vladati njegovi najprosvetljeniji umovi, a svaki će zauzimati poziciju za koju je najprikladniji. Veliki Univerzitet biće podeljen na razrede, a prijem u njih vršiće se prethodnim testiranj em ili inicijacijama. Tu će čovečanstvo biti upućeno u najsvetiju, najtajniju i najtrajniju od svih Misterija - Simbolizam. Tu će inicijat biti poučavan o tome da svaki vidljivi objekat, svaka apstraktna misao, svaka emocionalna reakcija nije ništa drugo do simbol večnog principa. Tu će čovečanstvo naučiti da Hiram (Istina) leži sahranjen(a) u svakom atomu Kosmosa, da je svaki oblik simbol, a svaki simbol grob večne istine. Kroz obrazovanje duhovno, mentalno, moralno i fizičko - čovek će naučiti da oslobodi žive i stine iz njihovih beživotnih obloga. Savršena vlada na zemlji mora na kraju biti nači njena po uzoru na onu božansku vladu koja je uredila univerzum. Toga dana kad se ponovno uspostavi savršeni red, kada trijumfuju univerzalni mir i dobro, ljudi više neće tragati za srećom, jer će je pronaći kako izvire unutar njih. Mrtve nade, mrtve težnje, mrtve vrline ustaće iz svojih grobova, a Duh Lepote i Dobrote, koji su stalno iznova ubij ali neupućeni ljudi, opet će biti … Tada će mudraci sedeti na sedištima moćnih, a bogovi će hodati sa ljudima.“

(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 331-332)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)