Pošto je Hrist bio bogočovjek zatvoren u svakom stvorenju, prva dužnost inicijata bila je da oslobodi, ili ,,vaskrsne", to Vječito Jedno u sebi. Onaj ko bi dosegao ponovno sedinjenje sa svojim Hristom, zbog toga je nazivan Hrišćanin, ili Kršten čovjek.
Jedna od najdubljih doktrina paganskih filosofa tiče se Univerzalnog Boga-Spasitelja, koji kroz Svoju vlastitu prirodu podiže Duše preporođenih ljudi na nebo. Taj koncept je nesumnjivo inspiracija za riječi pripisane Isusu: ,,Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene." [iz Jevanđelja po Jovanu, 14:6 ]
U jevandeljskim pripovjestima Hrist predstavlja savršenog čovjeka, koji se, nakon što je prošao kroz različite faze ,,Svjetske Misterije", simbolizovane pomoću trideset i tri godine, uzdigao u nebesku sferu, gdje se sjedinio sa svojim Vječnim Ocem. Priča o Isusu, onakva kako je sada sačuvana - poput masonske priče o Hiramu Abifu - dio je tajnog inicijacijskog ritualizma, koji pripada ranohrišćanskim i paganskim Misterijama.
Uopšteno se pretpostavlja da su Eseni bili čuvari tog znanja i Isusovi inicijatori i edukatori. Ako je tako, Isus je nesumnjivo bio iniciran u istom Melhisedekovom hramu u kojem je Pitagora učio šest vijekova ranije. Eseni - najistaknutija od ranih sirijskih sekti - bili su red pobožnih muškaraca i žena koji su živjeli asketske živote, dane provodeći u jednostavnom radu, a večeri u molitvi. Josif, veliki jevrejski istoričar, govori o njima najlepšim riječima. Kaže: ,,Oni uče o besmrtnosti Duše i smatraju da nagradama pravednosti treba ozbiljno težiti.” Na drugom jednom mjestu dodaje: ,,Ipak je tok njihovog života bolji nego kod drugih ljudi, a svoje živote su potpuno posvetili poljoprivredi."
Članstvo u esenskom redu bilo je moguće samo nakon godinu dana iskušenja. Ta Misterijska škola, kao i mnoge druge, imala je tri stepena, a kroz sve njih uspješno je prošla samo nekolicina kandidata. Eseni su bili podjeljeni u dvije različite zajednice, od kojih se jedna sastojala od članova koji su živjeli u celibatu, a druga od članova koji su stupali u brak. Eseni nikada nisu postajali trgovci, ili se uključivali u trgovinski život gradova, već su se izdržavali od poljoprivrede i uzgoja ovaca za vunu, kao i zanatima poput grnčarstva i drvodjeljstva. U Jevanđeljima i Apokrifima, Josif, Isusov otac, naziva se i stolar i lončar. U apokrifnom Jevanđelju po Tomi, kao i Jevanđelju po Pseudo-Mateju, opisuje se kako dijete Isus pravi vrapce od gline koji, na pljesak njegovih dlanova, oživljavaju i odleću. Smatralo se da Eseni pripadaju bolje obrazovanoj klasi Jevreja … (ma šta to značilo)
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 853-858.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
Nema komentara:
Objavi komentar