Letindorija je zemlja u kojoj se kafa pije baš direktno sa kosmičkog aspekta. I to je kafa uvijek ista, ali različita, nova. Ne zavisi ona od mješavine ili od vlage. I nema posebnog mjesta za ispijanje ove kafe već ko je kad i gdje sebi poruči dobije je.
Letindorci, inače, nisu znali za novac, jer svak' je imao što mu je trebalo, sebe u najvećoj mjeri. Oni su znali (Letindorci) za naše niže predjele života gdje ljudi bi htjeli kupiti dijelove sebe, a to je i omogućeno bilo tek donekle u iluziji i u magnovenju.
Letindor, avgust, 2018.
ponedjeljak, 27. kolovoza 2018.
utorak, 8. svibnja 2018.
ponedjeljak, 30. travnja 2018.
Shole - šole ili škole
Tu se ne radi o tom da ne treba školovanje, il' bolje, da ne treba obrazovanje, a ono se vrši na mnogo načina. Antičko šole ili shole je odavna život dostojan u slobodi, ne frka i ne sklepani rad da leti se sad tamo pa 'vamo. Da, nešto se učiniti mora. Borba je, osim sa vlastitim egom, sa egom društva i ko zna čime. Kod šole život u dokolici je natopljen smislom. Nekada davno su oblikovali ljude u skladu sa tim da osjete život smisla. I čovjeku se sadržaj unutrašnji struktuira da u susretu sa istim takvim po kulturi čovjekom može stupiti u dija-Log, da rodi se Logos. I plamti Iskra nanovo rođenome. Odvojiti se od društva valja tek bogovima, ljudima ne dok nespremni su. Ali i s društvom paziti dobro, na svašta bi nagovorili te. Jer robova treba. Spremnost je neko uspjelo stanje, zasluga uspješnog življenja je. U radu na sebi čovjeku treba i drugi da saopšti nedostatke mu u skladu sa tim i nudi mu svijet se. Svijet je upravo nedostatak pred bačenim bićem. Biće se baca da riješi probleme unutrašnje i treba mu tijelo. Pa, čuvaj ga. Ogledalo lomno nedostajućem. Svijet živi čovjek mu fali. I onda usmjeren loše, u suprotnom smjeru, mislim, ojačava nedostajuće i hvali se time.
Društvo nam treba, trebaju dobri razgovori, prirodu valja nam uzdizati, na čovjeku je da obavi djelo. Slušati Zakon. Da. Ne bilo koji. Najviši Zakon. Biti u školi. U dokolici. Život nije po diplomi, pokreni se dalje. Da, treba i škola. Pusti šta pričaju. I diploma neka se nađe. Mi ne možemo reći da nema nikakvo znanje još u školama. Ima. A i to zavisi od učenika. Zavisi i od primjese života što ide mu uz svakakvo gradivo.
Nisu ni roditelji rješili problem. Ni profesori. A kamoli uspješni privrednici. U dokolici čovjek misli, priča, razgovara, radi. I osjeća. Sve mu se iz svijeta priča o samome njemu. On radi svoj posao, valjalo bi da kreativan je, ne mučenički robovski kakva god plata mu bila. Ostavi onog ko zadovoljan je, i tebe nek ostavi on. Plata je raznovrsna i prima se iz mnogo smjerova tog i drugog nedostajanja.
Pitanje je, otud, kako ne nedostajati. Kad osvjestiš problem i nestaće mračnog prihvatanja kad upališ svjetlo. Pali se samo. Tu zadnji nije čin naše volje. Ruka se spušta na nas ... ta borba je oduvjek naša. Svjesnost je konačno potpuno stanje. Slušati? Da. Život slušati. Kao po Sokratu, neće mnogo nam reći šta priroda prelijepa nego što mogu nam reći ljudi u gradu. Grad nam je bitan, i mjera je bitna, al' gube je uz sve i gradovi. Ne znamo mi još život šta je, možemo znati kad horizonti našega bića se prošire radost kad obuzme srce i dolazi snaga smirenome i smirenoj da odoli na nesretna društva.
Letindor
nedjelja, 22. travnja 2018.
Karlos Kastaneda i Don Huan Matos - Čovjek Znanja
Kad za dobro se boriš Ti praštaj, voli, Dijete moje, ne uzmiči, pokleknuti nemoj, Dušu ne zatvaraj ... život boli. Izbjegavaj i laž, ona pothranjuje ,,duhove” što lutaju svud!
Tu postoje načini da vidiš život što ne pripada ni jednoj od formalnih ljudskih misli, nauci ni religiji već su primjer onog što se tradicijom zove Put. Za spoznaju valja viša neka svijest i u tom smislu Put je transformacija il’ proces koji traži dublji razum, život uredan i unutrašnju cjelovitost. Nisu kruta pravila već Put ka sebi kad je čovjek s bogovima. Put je.
Nijedan fakultet ni diploma, orden, titula to mjerila nisu znanja i prirodne moći, ako nismo svjesni, osvjetljeni, iako je činjenica takva udarac za ego kad je većim dijelom čovjek intelektom. Otkud strah od neuspjeha? Svaki uspjeh je proizvod cijelog niza neuspjeha. Umiranje uvijek rađa nešto novo, život s više je mudrosti ili znanja. Što se više osvjestimo i kontrola nam je veća nad životom, dobijamo. Mnogo lekcija se uči Tu na Putu, ako ga izbjegavamo nevolje doći u sve težim oblicima. Nevolja je tako jedan od načina na koji nam Univerzum il’ Cjelina za leđima traži pažnju, i tjelesna bol podstiče da se sami prizovemo. Pusti to što drugi zovu.
Kako reći da i onda ‚‚nevjernici" kad smo naša religija povezuje. Religija u cjelini nije spoljna, i narodna mora biti. Unutrašnje tajno učenje ideja tih još teče nevidljivo, podzemni je tok, ne zvučna ustanova. Nit’ je talas hercijanski. Teslijanski. Jeres bori se za prevlast, a bez vlasti nad sobom je. Duhovnije jezgro učenja jest’ čuvano u Spisu, al’ je više bilježeno sakrivenim učenjima.
Griješe mnogi što vjeruju tek u jelo, a priča k’o duhovna je. Glad je jaka i sitome. Hrana treba, al’ finija. Tijela mnogo, 3, 6, 9, 12, Duh i Dušu ima, tijelo valja tek u zdravom stanju da nas vozi dalje. Na Istoku tijelo vozilo je nekom kuća negdje hram. Od Duha energija liječi, čovjek posrednik je svjedok takvih događaja, Mista. Velik iscjelitelj lično neće ni zahvalnost, ima blago da i bolesnog privede ka Cjelini.
Evo jedna bajkovita priča negdje iz Meksika, sasvim sve’dno, bitno mi je čovjek dobrih namjera da je i Znanja, Don Huan zna svijetom kako putovati, koji zakoni su, opasnosti koje, ne zna što je tako kako je, i nebitno je, veli, bitno jeste znati kako je. MOĆ njemu bila je saveznik i još je za sticanje mudrosti il’ znanja o tom kako živjet’. Želja nešto da znaš nije potpun razlog, pitaj Srce. Važno znati je što negdje i ulaziš. Ništa nema tu na poklon, s mukom učiš. Prema sebi neumoljiv moraš biti ako želiš da naučiš važno nešto. Vladat’ sobom, i tek tada tvoju želju mogu primiti k’o razlog valjan, reći će to Huan Kastanedi, učeniku. Moraš čekati da nestane sve sumnje. Čekaj pa kad budeš spreman, i ne smije se odustati čim postane teško. Traži se namjera skroz ozbiljna. Pamti, strah je među prvim prirodni neprijateljima što čovjek mora svladati na putu do tog Znanja. Traži čuda oko sebe, posmatraj ih, jer umorićeš se gledajući sebe, od umora tog ogluviti, oslijepiti se rmože za sve drugo. Čovjek kreće Znanju isto kao u rat, širom otvorenih očiju sa strahom i sa poštovanjem, sa potpunom sigurnosti. Poći k Znanju ili u rat na drugi način jeste greška za kajanje. Kad ispuni čovjek uslov nema greške za plaćanje i od tada on je spretan, ne budala. Ako takav ne uspije, i doživi poraz, on će izgubiti bitku neće imat’ razlog za kajanje. Saveznik je sila koju čovjek može da uvede u svoj život da pomogne mu i savjet da i snagu neophodnu za vršenje moći, a i malih djela, kako dobrih i rđavih. Saveznik je neophodan da se snaži život ili da upravlja djelima se i znanje unaprijedi. Saveznik je neophodan da se dođe do saznanja, omogući ti da vidiš i razum’ješ takve stvari što nijedan čovjek ne bi bio kadar objasniti. Saveznik taj nije čuvar, ni duh, pomoć je, Učitelj. Kad prerano čovjeku daš da okusi moć, a prethodno mu srce ne ojačaš, izopačiš čovjeka što hoće vladat’ drugima i ne znaš kako kad će takav postupiti. Moć ga onda čini slabim u središtu takve moći. Saveznik te spravlja znanjem upućuje kad šta činit. Mora za to pripremit se čovjek živeć teškim, mirnim tek životom. Čovjek znanja je ko ide trnovitim putem iskreno bez žurbe, bez oklijevanja ko ide dalje tajni moći znanja. Svako može da pokuša tako postat’ čovjek znanja, ali malom broju polazi od ruke, prirodno je Don Huanu iz plemena Jaki. Ime sve govori. Niko ne može sigurnošću to reći da će postat čovjek znanja, i ne može trajno biti to pa, Vidiš, stvari još se komplikuju.
Nevidljiv je društvu modernu još Kastaneda Karlos, a moderan, žešći igrač i novinar antropolog u području svoga uma, duha, duše, student Puta, diplomira, i doktorira, ne samo s Don Huanom. Našao je, ne šamana nego Znalca. Ni ne sluti Put gdje vodi. Do u Beskraj. A sve Tu je. Čarobnjakovo i jeste da ostane nam nevidljiv, kaže. Pusti dvanaest knjiga, pusti silne milione primjeraka i jezike na koji su prevedene. Karlos ide od tog dalje. Ko sve nije pročitao i ko čita ‘nako malo sklon je izmisliti loše stvari o tom. Nepovoljna je zvanična tu misao. Kastaneda nije nikakav promoter voća povrća ni kaktusa sem da njega odblokira, dio svijesti, a to čini Učitelj mu vrlo kratko. Taj momenat grabe mnogi. Knjiga prva il’ Učenje Don Huana Karlos je iz šezdeset i osme, vrijeme djece cvijeća koji su, po đavlu, neke bitne stvari sasvim krivo i shvatili. Nema Uma niti Rada. Rad je bitan kad je Bitan po Dubini Oslobađajući.
Karlos Cezar Aran Kastaneda ženjen sa Margaret Runian i imao je, čini mi se, usvojenog sina kog su mu uzeli zabrinuti socijalci. Karlos rođen u Peruu ‘25-e ,,umro” ’98-e je il’ otišao? To je dio njegove i naše priče.
Mnogo toga Don Huan će reći svome učeniku Kastanedi, i to što je doživio s prijateljem indijancem, pisao je u knjigama. Sada 12. Po Huanu neprijatelji moraju se savladati, glavna 4: strah, jasnoća, moć i starost. Pojasnimo:
1. Strah, pred kojim se ne smije pobjeći ni ostat’, ali neprijatelji kad uzmaknu prvi čovjek stiče samopouzdanje i namjera mu je čvršća. Čovjek jednom kad pobijedi taj strah onda slobodan je sve dok god živi i umjesto straha dobija jasnoću i bistrinu duha. Ovo sve potire strah. Tad čovjek zna šta želi, ko poklekne pred tim strahom nikad neće naučiti šta sve treba, ni postati nikad čovjekom od znanja, biće, možda, siledžija ili sasvim bezopasan. Uplašen i poražen je;
2. A Jasnoća! To je drugi mu neprijatelj. Kad bistrina duha, teško je postići, strah razgoni, ona isto osljepljuje. Ne da čovjeku da posumnja u sebe, čovjek hrabar je jer sve je jasno njemu pred očima, on ne preza ni pred čime, a i to je neka greška nepotpunog. Prenagliće čovjek i kad strpljiv treba negdje biti, a previše strpljiv biće kad mu valja požuriti. Tu kad poklekne on može postat’ bučan ratnik, često budalina. No, jasnoća što ju skupo je platio nikad neće nestati ni preći u strah, za života sve je jasno neće više ni učiti, ni čeznuti za čim. Čovjek zato mora da odoli i jasnoći, misliti i biti strpljiv, jasnoću da nadvlada i krene dalje;
3. Moć je treća, za taj slučaj i neprijatelj najjači je, najlakše je popustiti njoj. Tu čovjek mora biti nepobjediv, zapovijedan. Ćovjek izlaže se riziku kog prije je procjenio završava sve dajuć svoja pravila, jer postao je gospodar. Ali čovjek izgubiće bitku kad je surov ili kad je ćudljiv, gubi bitku a da ne zna, nikad neće izgubiti ni jasnoću ni moć, ali nikad neće umjet’ vladat’ moći koja otežava sudbinu mu. Takav ne vlada još sobom, nit’ zna kad i kako da iskoristi dobijenu moć. Poraz s bilo kojim od navedenih i konačan je poraz. Čovjek kada jednom poklekne i gotov je, kad prepusti se jačem od sebe, ne odupre se. Ako čovjek pusti strahu nikad neće pobijediti i učenja više nema. Mora znati kad da služi, i tada je već pri kraju putovanja: Još i …
4. Starost posljednji je neprijatelj što svakog čeka, najsuroviji i ne da porazit’ se. To je vrijeme kad osjetiš želju jaku za odmorom i popustiš takvoj želji, legneš, zaboraviš. Čovjek gubi zadnju rundu i neprijatelj će od njega načiniti starog čovjeka slabića. Samo ko se oslobodi tog umora živi kako suđeno je, onda može nazvati se čovjekom od Znanja. I najmanji tren jasnoće, moći. znanja dovoljan je.
Saveznik će sam nas naći, ne mi njega, naći će nas ako i kad bude htio. Poučava. Nemoj nikad da kopiraš tuđe pjesme ni da pitaš baš za pjesme od drugoga. Svi pitamo. Jednog dana kad te primi taj saveznik reći će ti svoje ime, a ime mu ne smiješ nikad nigdje reći osim ako ga dozivaš. i ne možeš tim šegačiti se. Saveznik je dostupan baš svakom ko ga traži. Ali ne vole ga baš svi, traže da ga iskoriste, da se u tom ne pomuče. Njihov susret s njim je uvijek i stravičan. Kad on nekog sasvim primi pojavi se kao čovjek ili svjetlost i pred istim čovjekom je uvijek stalan, neće da ga obmanjuje, ne zbunjuje, ne mijenja se. Jednog dana možda on će i povesti te da letiš s njim i otkrit’ svoje tajne. Moraš biti jak pošteno skroz živjeti. Ne, marketing. Čovjek, da, i leti on kroz vazduh, ali svako opet drugačije. Bezbroj puteva je za Put jedan ako to osjećaš, a kad misliš da ne treba ići nekim od njih, onda ni ne idi. Da bi stvari bile jasne moraš živjet’ disciplinom, samo tad ćeš znati da je bilo koji put tek put i nema uvrede za tebe ni za druge kad napustiš neke od njih, pod uslovom da ti Srce to nalaže. Osuđuju, pusti. Na tu odluku da istraješ na jednom Putu il’ da napustiš ga ne smije da utiče strah, ni ambicija. Svaki Put razmotri dobro, razumno i isprobaj ga kol’ko puta misliš da to treba i postavi sebi samo jedno pitanje: Da l’ ima put taj Srce? Svi putevi jesu isti, i ne vode nikud, samo Put je Srca dobar Put i ako Srca nema onda ni ne valja. Putovanje mora tu da bude radosno, ne poklanjati život. Put ti Jedan daje snagu, onaj drugi oduzima. Sam procijeni.
Mrak. Suton pukotina svjetova je. I ne misliš čovjek leti, ipak jedan ‚‚brujo" može da prevali na hiljade milja u sekundi jednoj i da vidi šta se tamo sve dešava. Može zadati i udarce za svoje neprijatelje na toj velikoj daljini. Da li leti il’ ne, to sad nebitno je. Kad bi takav vezao se i za stijenu, letio bi noseći je i najteže lance sobom. Kad naučiš kako da u stvari uđeš, kao što si ušao i prošao kroz zid ne misli da si sišao sa uma. Tvoj zaštitnik govori ti šta da radiš, on te uči kako živjeti i možeš da ga vidiš zato jer je izvan sebe. S druge strane, saveznik te mijenja sad u nešto drugo, daje moć ti, ali nikad ne pokazuje se, samo kao dim je. I pomaže ti da izvršiš što nezamislivo je. Uči koliko si kadar. Čovjek mora uz jak život kada treba doskočiti isto snagom. Nije tajna da si se transformisao. I ne brini, savjetnici ovi ili pomoćnici ne vode te iz blaženstva u košmar, to ti rade drugi. Čovjek mora imat’ vođstvo. A kad uvidi da krenuo je putem mimo Srca, put je spreman nauditi, put bez Srca, u momentu tom tek malo ko se može ustaviti, da razmisli i napusti taj put kad pogrešan je. Straha svog se oslobodi ambicije da Put možeš izabrati, osim želje da se uči, treba prava ambicija, ne traženje moći, tu ne poseže se baš za znanjem. Ambicija mami ljude, daje osjećaj i moći, to je KLOPKA. Sigurno je, put bez srca okreće se protiv ljudi i uništava ih tamo poslije. Dim i nije za one što žude moći, za one je koji žele tek da vide. To je Dobro. A postati gavran, to je najprostije, skoro šala i nije od neke znatne ti koristi. Ja sam i to naučio, biti ptica, jer one su podesnije, ne gnjave ih, gnjave gladni ih orlovi. Gavran leti i u jatu pa se može odbraniti. Kog zanima baš taj gavran, njemu mlao šta baš prijeti. On bezbjedno ide kuda hoće i ne vuče pažnju. Može čovjek postati i lav, i medvjed, ali to je već opasno, kad stvorenje je veliko treba mnogo energije to postati. Životinje manje isto na udaru velikih su. Budi gavran. Ipak, treba i vremena da nauči čovjek postat’ pravi gavro. Tad gavrane, ti se nisi promijenio sasvim, nisi ni prestao biti čovjek. Ima nečeg tu i drugog, da se nisi uplašio poludjeti il’ izgubit’ tijelo, ti bi razumio ovu tajnu. Čekaj zbog tog da nestane tvoga straha pa da shvatiš.
Zadnji doživljaj i zadnja je lekcija jasan utisak da nisi to ti nego neko drugi. Nisam bio ni siguran, reći će nam Kastaneda. Zbunjenost i strah me uze. Može da povuče i zvuk nečeg spolja, da ponese. Čovjek zamisli se odvede ga to gdje nije htio. Može neko pokušati da zarobi Dušu drugom ili dio duše no, ne prosto to da je dioba da se više ne sastavi. Vidi ko je zamišljenom uz’o Dušu i pokušaj vratiti je. Ima, rekosmo i prije, pukotina između dva naizgled nam znana svijeta, da bi tamo stig’o čovjek mora vježbat’ svoju volju, imat’ želju i posvetiti se, ali bez pomoći bilo kakve sile il’ drugog čovjeka. Tu kovitlac obitava nekog vjetra. Da li dug il’ kratak put je to zavisi sve od volje ko putuje. Slabi čovjek ide dugo nesigurno. Kad ko vidi pomoćnika tamo moli ga za pomoć. Kad se vratiš nećeš više biti isti onaj čovjek, obavezan si i dalje ići dalje. Kad pobijediš u toj bici drugi mora Dušu da ti oslobodi, pusti, ali kad izgubiš uzeće je zauvjek za pomoćnika. Treba roblje! Pobjedićeš kad ne pomakneš se s mjesta. Da si malo pomak’o se propao bi. Ona, isto, birala je tren kad nisam bio s tobom, u mene se prerušila al’ si pozn’o nelogičnost u pokretu i ponašanju joj. To je bio tren za napad, dobro je izvela. Nije uspjela jer nije računala s tvojom prirodom da, ipak, je žestoka, pa se nisi pomakao s mjesta na kom ona ne može ti ništa. Udarila bi te k’o grom i najvažnije od sveg je da zadržala bi ti Dušu, ti bi onda iskopnio. Izborio si se dobro tu za Dušu, to je bila dobra bitka. Mnogo tog si naučio. Ono nije bio strah od smrti strah je da se Duša ne izgubi, strah obuzima sve ljude čiji naum nije skroz nepokolebljiv. Ima veze i sa voljom. Čovjeku od znanja treba umjerenost, jasan um i napor da se radi. Od znanja je čovjek ratnik budan uvijek. To je proces neprekidan i učenje. Čovjek znanja ima svoga saveznika tog bez lika, opaža se k’o kvalitet, a on ima sam svoj zakon i pravila, al’ se može ukrotiti. Naspram muškom karakteru, ženski saveznik je više posesivan, žestok i sklon nasilju je nepredvidiv s štetnim dejstvom. Saveznik je koji može da zarobi ljude, obdari ih s moći i učini, ipak, zavisnim od sebe. Daje tjelesnu im snagu da se dobro osjećaju. Taj saveznik žustro goni sljedbenike čak i rušilačkom snagom, grubom silom na nasilje. To ga čini prikladnim za ljude prirode žestoke u nasilju koji traže ključ za sebi ličnu pomoć. Dejstva ovog saveznika nikad nisu ni dosljedna, izbrkana su bez načina da bitno predvide se. Posesivnost i silovnost, nepredvidivost taj saveznik što daje pristalicama je štetno, svoje ženske osobine on prenosi na te ljude. Pored svega, ženski saveznik da čak i višak moći, vrlo brzo, velik davalac bez premca, daje tjelesnu nam snagu, smjelost, hrabrost izvršenja vrlo neobičnih djela. Ta moć bila bi suvišna. Muško, otud, ponašanje podesnije, saveznik je objektivan taj, blag i predvidiv djela blagotvorno, pravičan je ne zahtijeva nemoguće. Moć ne daje lako kao ženski, ne zarobljava nas, da spokojstvo i čeliči srce, daje ravnotežu. K’o pomagač ima svoja i pravila. S njima neobična stvarnost potvrda je. Saveznika upoznaješ snagom volje. Čovjek od znanja tu uživa pomoć naročite sile zvane saveznikom s nekim pravilima.
I tako je trajala poduka. Planine Meksika još skrivaju potomke Tolteka, među njima i čuvari su drevnog Znanja, sebe zovu zovu Djeca Sunca, baš onako kako zvali su se Anti u Evropi. Svoje znanje uzimaju svi direktno, dar je univerzUm Duha i bez posrednika. Ima pomoć na tom Putu. Tokom svoga školovanja, iskušenja vrlo čudnih Kastaneda uvijek piše. Odustajao je i vraćao se. Naslovi tih knjiga su:
Prva: ,,Učenje Don Huana”
Druga: ,,Odvojena stvarnost”
Treća knjiga: ,,Put u Ihtlan”
Četvrta: ,,Priče o moći”
Peta knjiga: ,,Drugi krug moći”
Šesta: ,,Orlov dar”
Sedma: ,,Unutrašnji oganj”
Osma knjiga: ,,Moć tišine”
Deveta: ,,Umijeće sanjanja”
Deseta. knjiga: ,,Magija pokreta”
Jedanaesta: ,,Točak vremena”
Dvanaesta: ,,Aktivna strana beskraja”
Neka saznanja dolaze nam i iz Kastanedinih intervjua. Don Huan kaže NE postoji zlo. A sažaljenje je obmana ega. Energiju svoju trošite da biste bili slobodni, a ne zalud. Postoje neke tehnike čuvanja kad energija postaje i vidljiva, nije uobičajeno. I čuvajte se izraza ,,NErad”, to može biti i drukčiji naziv vezanja pertli. Svijet je dogovor, a ne nešto što mora biti baš takvo kako se sada čini. Ratnici ovdje nemaju granica, okvir nemaju u stvarima dogovara običnih ljudi. Mnogo toga je nametnuto. Imaju zamke. Ratnik ne gubi ništa ni u trenucima sopstvene smrti. Skloni smo samo ponavljanju kad Ratnici nismo. Koristite i svoje snove za skok ka Višem, to sanjanje je pomjerenost svijeta u novu poziciju. Već smo u snu zar nešto od tog treba da je uznemirujuće, rekao bi Don Huan. Osvjestite svoje uranjanje u san. Zar čuvamo se tek za starost? A ako se otarasimo samovažnosti i prikupimo energiju mi možemo otići tad bilo gdje. Ratnikov korak je beskrajan i sudbina mu je lutati po Beskonačnosti. Nije dosadno. Put zaslužan sudbina je. I postoje bezbrojni čudesni svjetovi. Mi smo sanjači, a sanjanje Put je. Sedam nivoa je sanjanja, jednako kao u bajkama. Prvo se postaje svjestan sna. Tek Ratnici mogu shvatiti ko smo. Iz jedne tačke dolazi slika. I malo pomjeranje skupne te tačke stvoriće novo biće. Sve mijenja se sa pomijeranjem te tačke iz koje dolazi oblik. A buđenje može da desi se i u drugom snu. Svem treba energija. Energei jeste dejstvo makar ne znali šta tu djelà.
Jest’ i bijedno pozorište svakodnevno valja sebe pokrenuti. Zdrav je razum, ideali ubijaju, kaže Karlos. Žene, ipak, odlučuju, dodaje on. Učeni smo svijet vidjeti ovaj k’o svijet čvrstih objekata. Ali poričemo svu čarobnost Bića, Svijeta. Energije treba pa da primjeti se pukotina tih svjetova. Suzdrži se prezentovanja svog ega. I značaja. Neshvatljivo jeste mjesto gdje odlaze čarobnjaci. Nema veze s realnošću. Kerol Tigs se nikom nije pojavila 10 godina i jednog dana tu kraj mene stala. U knjižari. Na predavanju joj jedan čovjek, čuvši o kom se radi, reče: ,,Ali, Vi izgledate tako normalno il’ obično.” Ona je rekla: ,,A šta ste vi očekivali? Munje iz mojih sisa!?”
Mnogi su godinama pokušavali da provale Karlosa, bezuspješno. I decenijama čak. Kad čovjek postane čista energija i netaknuta svijest, on izvede ,,apstraktni let“. Ti ljudi nisu upadljivi gomili.
Jednog dana mi postajemo stvarno svoji roditelji. Ne mož’ Vidjeti onaj koji energiju nema. Ne vidi svijet, i napamet gleda. Jednog dana umrijet ćemo, i ovo je veliko prihvatiti. Nama dat konačni svijet je neki lažni koncept. I nije to jedini svijet. Ma, ne budite arogantni, reče Huan. Majmun opsjednut sa riječima i sintaksom mora razumjet’ po svaku cijenu sve rečeno. Linearni kokošarnik je. I količina pažnje od nekog mnogo iscrpljuje. A ima tako napornih ljudi.
Za Kastanedu, u 75-oj još tražimo ,,ljubav i društvo“. Moj deda se često tako budio noću i plačući pitao: ,,Misliš li da me ona voli?“ Njegove su posljednje riječi bile: ,,Bejbi …!“ Umro je. Godinama sam mislio da je to sjajna stvar, i veličanstvena. A onda je Don Huan rekao: ,,Tvoj deda je umro kao svinja. Njegov život i smrt nisu imali nikakva smisla.“
Kastaneda katkad je bio i neukusan. Inspiriše Karlos, da, poseban Put je k Znanju. Naučno i literarno, fantastično. Ima nešto u jeziku ugrađeno, ima model bez modela. Svijest je veća s energijom, veća i percepcija je gdje prinude isto nema. Svako bira svoje vođstvo. Ima pokret i kod tijela, nije sud baš ni predobar. Efekat je vjere kada se promijeneš, slušaj, vježbaj. Ne brini se o nebitnome na sebi, to je trošak, ogledala i frizure, vazda brineš. Energija svemira je beskonačna i bezlična, kako god, energija tu je da se njom podigneš. Sasvim Lično. Mislim Individualno. Nije maska. Ali muči uvijek neka sitničavost. Udahni to Beskonačno, promjena je svakog trena. Unutrašnja je Tišina i potreba. Sa prepuštanjem se djela, namjera je jaka, čista. Tek sa Sviješću razvijenom moguća je i Sloboda. Unutrašnji su svjetovi i spoljni. Iglene su uši prolaz u Slobodu. Re-kapitulare, motaj događaje i osobe, vraćaj njima i uzimaj svoje sebi, biće veće mogućnosti. Ne mislim o sebičnosti. Negdje u dubinama mi svi smo čisti. Pa, odmotaj.
Zanimljivo, Karlitovi prijatelji pitaju za Hajdegera, i čuvenu sliku svijeta - odgovor za Hajzenberga, fenomenološki pristup. Jedni druge stalno gledali su nestaju i čekaju danima, godinama da se vrate. To je život Don Huana. Sporo ide, teško i je. Ima nešto što nas jede, disciplina ne jede se, jer bljutava ona im je. Disciplina. Bljutava je neprijatelju što bi nešto da pojede. Tvoga straha i jauka. Mani. Svijest nek prekrije ti cijelo tijelo, mogućnosti ogromne su. Skupljaj svijest i bićeš ovom ogladnjelom neukusan. Uskrsnućeš kao Toltek čovjek Znanja. Linearno uhvaćeni, nepoznato je drukčije neko stanje. Daleko su postavljene sve te stvari i bogovi, prinčevi i drugi, krenuti za njima ne bi mi se usudili. Čekaj, kažu, i nadaj se. Iz blizine pokreni se. Pravi ili radi nešto, život podaj kroz umjetnost. Nije samo radi, žderi. Nada kad ti umre Ljubav stoji s smješkom na vratima.
Karlito je govorio: Svi ćemo se jednom sresti sa Vječnošću slomljeni u trenu smrti, što ne sada kad smo jaki, a ne slabi. Mi smo bića što umiru, ali ... ali ...ima neka duža priča. Jok narodna, leti radi ‘vako, nako, ropska stanja. Kastaneda već osmatra skupnu tačku. Više nisam tu u svijetu, kaže, barem ne na takav prosti NAČIN. Neki odlete, a neki promijenu se. Rekapituliraj sve svoje događaje i vrati energiju. Ljudi rade od davnina. Filosofi i te kako. U buretu, u kovčegu, u ormaru, u sanduku. Il’ u kući. Životna ta sila nije sa društvenim stanjem, a ni razdvojena. Mi smo kao biološko meso s lošim navikama. Obilato energiju trošiš. I seks. U beskraju baš vas briga za sve dosadne te stvari. Dosadni smo, i kažemo: Jest’ frigidno. Mentalno sve. Don Huanu. Muško-ženski odnos štetniji za žene, jer su dublje. Muški sàmo su kamenje. Kažu, žene da nemaju smisla nekog filosofski, akademski, bilo kako? Pa one su tu odavno, potpun pristup Cijelim Bićem. I jest’ Ljubav ka Božanskom. Žena ima drugi mozak. U prednosti, ne obratno. Meni kao Don Huanu.
Vratimo se sad Karlitu. Umri da bi oživio, to mu kažu. Ljudi tek su intelektom radoznali, hoće brze rezultate i nagradu. Ali niko nije oran da se prihvati baš ,,posla“. Garancije hoće ljudi, i dokaze. Otresi se od svih svojih prijatelja, kaže Huan da su smetnja djelovanju jer ,,dobro“ te oni znaju. Budi sam dok ne umreš, rekao je, i ne mari da li imaš društvo ili ne, jer sam si, to ti je kriterij.
Trebalo je tri mjeseca mi da umrem, kaže Karlos. Oni njemu: Ne ludiš ti zato što si sam već načinom na koji dugo živiš. Našao je čak i sobu tu da ,,umre“. Gledao sam ga s visine, don Huana, on me upita: Reci da li smo jednaki? A bio je Indijanac. Zagrlio sam ga i suznim očima mu rekao: Da, naravno, jednaki smo. Ne, mi nismo jednaki - on odgovori - ja sam besprijekorni Ratnik i mogu da skupim cijeli svoj život u jedan tren, a ti ne možeš zamisliti to. Običan seronja si! - reče mu on, Huan. Vlakna svijesti se skupljaju u tu jednu tačku energetskog polja il' jajeta kod čovjeka, a način na koji vidimo svijet jest' zbog položaja ove ,,tačke“. Usljed nekakvih i šokova i povrijeda i droga, u snu, ta tačka pomjera se. Svi ljudi su fiksirani baš na istom mjestu i saglasnost im je kod pogleda na svijet i to je ,,prva pažnja“. Umjetnost je kod sanjača da pomjere baš tu tačku. Mnogi tako su izbjegli i smrt, pomjeri se tačka drugoj pažnji svih svjetova.
A to što je skupna tačka, tačka pažnje fiksirana jednim mjestom po Huanu to je zločin. I govore, kao mnogi o Prelasku, budistički da je koncept sličan tome. Ima govora o tom u mnogim starim kulturama. Minimalna percepcija nama vlada. Što sa više veza smo u ovom svijetu teže nam je reći zbogom. Znala sam i misicu iz Alabame, kaže jedna umjetnica, i pitam sad je l’ dovoljan razlog to da je spriječi da osvoji ona svoju slobodu? Jeste! kažu. Jer njihovo je ja, ne frojdovski, cjelokupnost je i tijelom. Sve ,,Prelazi“. Ide čovjek s cipelama. A filosof Merlo-Ponti (fenomenolog) griješi ako kaže da je čovječanstvo osuđeno na doživljaj a priori, da ne može biti u iskustvu svijeta, jer SANJANJE upravo je nova oblast filosofskih istraživanja, to kaže Taiša drugu Kastanedi. Uzimala na se razne je oblike, to je bio dio njenih vježbi škole don Huana Visoke škole Nevidljivih Učitelja i polaznika vrlo rijetkih. Don Huan je uvijek tako govorio filosofi da su isto čarobnjaci, no nedostaje energija im da skoče i iskoče iz ideja svojih, prtljag da odbace. Ne, ne treba zbog tog biti ni filosof, ni čarobnjak, a ni mis iz Alabame, sve što treba jest pomjerit ,,skupnu tačku”. Svjesno svoju. Akademski, sve je a priori za sad završeno, iscrpljeno. Kuda dalje? Opet neki intervjui s Kastanedom. Šta sa Sartrom?
Kastaneda piše i o smješnim stvarima na Putu k Beskonačnom. Kažu drugi da je umro uz najgoru bolest i da kremiran je. NE, govore prijatelji, On je samo ,,Otišao" Trećoj pažnji isto k’o Učitelj Huan Matos, čovjek Znanja. Nije glup već uspio je u Životu, kaže za se Kastaneda. Život Vječan je, a knjige nisu prosto fantastika. Čisto piše. Optužuju da je lažov. Mislim Živ je. Kao nije ni postoj’o. Svega ima. Piše On te svoje knjige semantike i sintakse manje ima, gramatika drukčija je, k’o po Džojsu. Neobična stvarnost, kaže, život strateška je IGRA!? Da. Govore svi mudraci od davnina. Cijelog Svijeta. Radio je tad diplomski i nikako nije znao, barem svjesno, da će sresti Don Huana indijanca iz Meksika što ućuta pričljivoga studenta sa prvim pogledom tek. Živa ima taj iskustva transformacije kroz oblike ,,distorziju stvarnosti", obličenje, izvijanje, krivljenje je, nema štete. A mi rekli bi ludilo, štošta, halucinacija. Novi kod je. Čovjek nikad stvarno niti potpuno da promijeni se, ima neki drugi proces, kaže Karlos, i postoje tu čuvari tajnih Znanja. Da, čuvari. I nesvjesni tu međ’ nama. Nije samo Francis Bacon rekao da ,,Znanje moć je” već još davno meksički su Učitelji rekli, a i mnogi drugi. Kontekst drugi je ne prosto udarati po prirodi vidljivoga (i nevidljivog), ne prosto tupit znanje memorijski. Nevidljivi svijet je mnogo bogatiji, rekao bi i Nikolaj.
Jednom Kastaneda čita don Huanu misli i od Vitgenštajna, Huan nasmija se, reče: ,,Tvoj prijatelj Vitgenštajn je isuviše stegao omču oko svog vrata pa ne može zbog tog nikud ni otići.” Kastaneda veli Vitgenštajn je jedan od manjine filosofa što bi mogli razumjeti Don Huana, sa shvatanjem da postoji mnogo jezičkih igara: i nauka, politika, poezija, religija, metafizika, i svaka je sa sintaksom, s pravilima, omogućuje da shvati to i ,,sistem percepcije i značenja” kao ovaj.
Svijet čaroban jeste, ljudi i to kažu no, ne misle ili to ne osjećaju sve iskreno. Odnekud su čuli ili pročitali. Tok interpretacija je zaustavljan i biljkama, čarobnjaci tog se kanu, pomagala, traže ličnu snagu i duboko osjećanje svijeta u Cjelosti. Iscjeljenje. Nisu oni uzimali sredstva da bi povećali kontradikciju i razbili sigurnost ovog svijeta, tek u nekim posebnim su slučajevima i nadzirani nečeg kratko se dotakli. Da, i biljke su opasne, moć imaju. Dim je u tom preopasan. A s drogama ne možete ustaviti svijet, to kažu. Može samo Put Ratnika. Čarobnjaštvo don Huana. Mi imamo našu stvarnost, obična je, al’ postoji ,,odvojena”. Isto naša. Koristi se cijelo tijelo, ne vid samo oka koji ni ne daje ,,direkt znanje”. Zapadni svijet započinje s pretpostavkom da su subjekti i objekt odvojeni, ali mi smo ,,odvojeni svi od Svijeta” treba preći pukotinu da bi došli do istoga, saglasan je Kastaneda. Tijelo priprema se dovodi u sklad za prijem toga Znanja. Jeste važno. Tijelo OBLIK svijesti je i moramo se besprijekorno odnositi prema njemu. Naše tijelo i prenosi ,,jezik svijeta” automatski da razumijemo sve što neposredno govori se od biljaka, životinja il’ drugog. Naše arogantne intelektualne i rutinske pretpostavke napuštamo samo da bi razumjeli Svijet. Na primjer, kojoti su varalice, zmije dobri prijatelji. Čovjek može da nauči da priziva zmije, ali mora biti vrlo sabran, ne u strahu, i bez sumnji i bez misli, usredsređen. Biljkama se izviniti ako koju povrijedimo, i ne izvinemo li se možemo doživjet od tog i nesreću. Sve je tako povezano. Naše tijelo je u Svijetu. Životinji koju katkad ubijamo radi hrane moramo se zahvaliti. Svijet nas uči, ne slušamo. Već miriše tu i filosofski prilaz egzistencijalističkoga Žan-Pol Sartra.
A da bi zaustavio Svijet Karlito je morao da izađe iz evropskog sistema glosova il’ glasa. Huan živi u magičnom vremenu i povremeno dolazi u ovo vrijeme. Kastaneda u običnom vremenu je postepeno uranja u to magično. Ljudi obični su ostavljeni mnogo iza sebe u slučaju don Huana i ti ljudi poput njega su veoma usamljeni, učenja su zato drame, metafore. Poštivao život je k’o produžetak samog sebe. Don Huan je vrlo rijetko ubijao, ako vidi da smrt njihova bi bila poklon njemu, ubio bi životinju.
A šta ako naš svijet nema tu jačinu kao nekad? Kastaneda o tom kaže: Kad istopio se lijepak koji držao mi Svijet je na okupu osjećao sam se slabo, dugo se oporavljao.
Što se droga u tom tiče, Huan neće psihotropnim da ustavlja Svijet, to radi kad god želi pažnjom, voljom. I uz snagu. Kastaneda odbacuje isto, kaže, slabile su one tijelo. Nije bio niti Mistik pa bi mnogi i razočarani bili u susretu s njim no, njemu važna lična snaga je i razumjevanje za promišljeni život kod Ratnika. Najteže je. Narod uvijek traži cirkus, a mnogi bi samo da se preduvaju, Kastaneda reče to u intervjuu.
Po Platonu, Hajdegeru ,,čovjek okrenut ka smrti” mora i to da studira. Prisustvo je smrti nešto kao sjenka. I Ničeu k’o i Sartru, prizna to i Kastaneda, nakon priča svih o smrti stižu priče o velikoj odgovornosti. Da odlučan bi bio Kastaneda, Huan mu je govorio svojim tijelom tijelu, svojim postupcima. I srce tu ima razloge što razum ne poznaje, Volja prije je razuma. Tijelo ima svoju volju. Intelekt kad odbaci svijet, tijelo opet privlači ga. I kao kad kaže neko NE, a biće cijelo je DA. Tu potrebno je utišat’ Um, rutine prekinuti u svijetu od rutina. I nema tu transcendencije sve tu je baš pred nama, kaže Huan. Kao Sartr. Put je Srca i prisustvo tu u svijetu. Sufi pjesniku i Isihastu isto. Nije smetnja vanjaska buka modernoga svijeta naše unutrašnje neprestano brbljanje je pravi problem. Reforma je kad ponovo gradiš sebe. I još se pred Kastanedom pita Huan: Kako da svi silni ljudi revolucija da vole tuđe tijelo, ako ne vole ni svoje? Samo na vrhuncu snage i da nije u depresiji čovjek može voljet drugog. Tijelo isto mora biti dobra forma. Tu malo je intelekta spram direktnog u učenju don Huana.
Letindor
ponedjeljak, 19. ožujka 2018.
Žižek, žiža ili žar, varnica BEZ Logosa
Da li Žižek tužbalicom o emigramtima skriva da je to organizovan projekt jačih ili skrivenih sila i sa tim što optužuje Evropljane da se ponašaju kao ljubomorni supružnici, ali Evropljanima je to dovedeno na nesaglasan način i organozovano te ne može biti tu govora da su oni ovi što dolaze uopšte u nekom braku, a i da jesu novi supružnici im nisu svakom po volji birani. Mora biti Ta slobodna Volja obe strane u pristanku za brak. Jer imigracija je bez saglasnosti strane domaćina, pa ko neće u tako slučajnu vezu može biti i antisemita, makar i u svojoj kući. Žižek podržava dovedenu mladu, optužuje mladoženju. Zato bi valjalo i njemu u stan dodati koga bez pitanja i vidjeti je li i on, možda, antisemita. Naravno, pomoći ljudima u nevolji, al' kako? Ko zna šta tu kreće ljude, nek’ pokreće, šta se može, dubok je razlog, a nekad i plitak interes je jače često prikrivene sile. Mi ne znamo koja je sila. Možda Evropa i podsvjesno il' karmički traži to nešto? A možda joj smještaju? I ona je smještala. I još smješta.
Poenta glavna, valjda, je i u kulturi što dugo se stvara i njeguje te kao takva daje snagu svom narodu. Daje mogućnost bilo kom u takvoj paideji za oblikovanost. Uz imigrante se ne dà Evropi i ubacuju se elementi da malo pomute dugo stvaranu kulturu i duh naroda bez kog nema ozbiljnog razvoja čovjeka nit’ ima snažne i sretne Evrope. A ko zna? Zaista, ni Evropa nije Evropa. Za nešto Više. Popiti, pojesti, spavati, malo putovati, nije to dosta. Treba tu još nekih bitnih stvari čovjeku. Evropa je i po mitu silovana. Tu sve ne znam. Negdje uz more Zevs se pretvorio u bijelog bika. Opasnost je i vječno ostati na nivou za životarenje i gotivu bez duha na pomolu. Ostvare se po nekoj ulozi ljudi, po broju djece, imovini, po Suštini slabo se ide. Psuju sve Sveto. I Boga. A hoće da kroje društvo, ozračje takvo gradi sisteme i vrijednosti, sreću. Govore roboti ,,šta je tu preče''. Kad misliš po Ljubavi il' prvijom naukom tada si neprijatelj. Usvoje napamet ljudi ideje i sipaju, mali je Tesla. Život je samo kad ti se dive. Da Div si. Demokratski brani Žižek ugrožene, teško da će odbraniti sebe na konačnom sudu. I kako će mene. I Evropu? Pomoći sebi onda i čovjeku, to je već nešto. Ne protiv volje ni drugih strana. Ako se može. Da saglasni su društveni zakoni i Božji, ah, naročito. Žižek tu tuži mladoženju kom su ofrlje doveli mladu i to ravno u kuću. Igrač ni ne igra na kulturu, javašluk izdaje, i to naučno, za slobodu. A nauke nigdje. Marketing je.
Evropa se, izgleda, griješila sama nekad o druge, o Aziju, Afriku, Ameriku, i ko zna gdje. I oni još prije su ogriješeni pa je Zakon posl'o Evropu. Svijet sa greškom. I Žizek posta popularan i značajan mislilac, taman da on je filosof. Kaže ,,problematični Zapad" i misli na Zapadnu Evropu. Bez Engleza. A globalizacija i kolonizacija idu po planu. Dobro je ujediniti ljude, ali samo ako je Dobro. I kako sa laži? Tu najmanje je Premudrosti. Žižek, takođe, odbacuje Kanta i Platona u dvije riječi, a Dekarta ubacuje u plitak kontekst da podrži svoju angažovanost, priču patetike. Laže se narod.
Tako Žižek na stranici 20-oj svoje knjige ,,Protiv dvostruke ucjene" nudi praktična rješenja kolonizacije Evrope uz imigrante, savjetuje pravljenje prihvata ili ti logora. Pomozi im u njihovoj zemlji. Žiži. I, eto, u programima za fakultete ostvario se.
Tako na prvim stranicama svake mu knjige se naleti na toliko toga, uz i vrlo opasne stvari da nemam šta čitati, sem da se trujem. Sa moje strane, i ovo do sad rekao sam šta o tom mislim. Popularan je provikani. Jer provikani na valjane pljuje.
Nema veze sa Sofijom jeftina priča navijačka provala (be)smisla. čelična ruka, NE ljubav u smislu najviše Svijesti. Mi moramo dalje jer Djeca smo Sunca i više, još Više je sve do pripadnog nam Prapočela.
(komentar na početke samo Žižekove knjige ,,Protiv dvostruke ucjene" jer dalje se nije moglo ni čitati)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
petak, 9. veljače 2018.
srijeda, 10. siječnja 2018.
subota, 6. siječnja 2018.
utorak, 2. siječnja 2018.
utorak, 26. prosinca 2017.
ELEKTRONSKE KNJIGE
FILOSOFSKA ANTROPOLOGIJA:
Filosofska antropologija - Čovjek u svijetu Ideja Ljubavi - tjeskobe i brige
Filosofska antropologija - Čovjek u svijetu Ideja Ljubavi - tjeskobe i brige
petak, 27. listopada 2017.
Jurodivi
Veliki podvig, borba bezkompromisna. Svete Ludè što Ljube Boga. Ne bogobojažljivi. Danju Ludi, a noću se predano mole Bogu i samo Božiju Ljubav traže za nagradu. I imaju Tu blagodet.
Vide oni što ne vide drugi. Jurodivi neće slavu od svijeta. Svijet oplakuju krišom čudaci posebno privlačni, uvrijediti ih je poseban grijeh. Vladare kritikuju. I pričaju s anđelima protjeranim iz kuća gdje su nastanili se zli dusi.
Po nečemu oni su ludi ili djeluje tako, masku ludaka pred narodom stavljaju radi Božanske stvari što kazuje se. Rugao se svijetu javno, krišom i oplakivao ga lud za pravdu, a pobožan jurodivi. Budio je uspavane i prividno budne ljude ubjeđene.
Očigledno, ukoliko tu i napreduje čovjek u svom poznanju, sve više osjeća on svoju nemoć. No, ne jada se. Uoči nemoć i jezika. Ništavnost je samo spram Boga. I prolaze Slovom čak pokraj zvijezda, nad Tvorevinom u Ljepotu. Božiji ljudi.
Duh daje i pri tom ne osiromašuje. Nadahnjuje. Okrepljuje. Usavršava nas.
Letindor
(www.letindor.blogspot.com)
ponedjeljak, 25. rujna 2017.
Nikolaj Kozirjev o vremenu i Kozirevjeva ogledala
Naučnik Nikolaj Aleksandrovič Kozirjev, astrofizičar i matematičar, petrogradski učenik koji gleda u nebo i u vrijeme drukčije malo od ostalih. Jedinstvo prošlog, sadašnjeg i budućnosti on gradi i ogledalima. Efekt se javlja i nekakva polja straha s tim u približavanju tom udubljenom, ali i spiralnom ogledalu (rus. зеркалo), i u cilindrima. Bljesak je nekog svjetla što se uz to javlja. Kompas se gubi. To nije samo fokus sunčevih zraka u jednoj tački zbog veće energije, kako je radio čuveni matematičar antike Arhimed, u 2. vijeku p.n.e. (na Sirakuzi), kad je mnoštvom udubljenih ogledala palio rimske brodove. Dakle, u tom fokusu energije događa se i neki astralni svijet, prolaze informacije. Tu čovjek postaje i vidovit, gleda slike prošlog, sadašneg i budućeg vremena.
Čak i Rodžer Bejkon, iz 13. vijeka engleski filosof, monah i pronalazač Renesanse, kaže kako gleda u ogledalima za ono što mu treba. Dva ogledala je napravio i za Oksfordski univezitet, jednim je mogao u bilo koje doba dana zapaliti svijeću, a u drugom ogledalu je gledao šta rade ljudi na bilo kojoj starni svijeta. Međutim, oksordski studenti su tad više vremena gubili na paljenje svijeća nego li na čitanje knjiga pa su ogledala i uništena. Ogledala su, dakle, proizvela i posebno psiho-fizičko okruženje, i ljudima mijenja stanje svijesti. Ta Svijest je aktivna, na drugi način, a ne u skladu s objektivnom okolinom od koje je odvojena za to vrijeme.
Ispitanicima stižu informacije koje se ne mogu primiti čulima. Tu se javlja duboki uvid i vrlo neobična otkrića. Nije neka psihička obmana i nije sugestija. Vladari i sveštenici drevnih naroda su imali tako (vjerovatno) izdužene lubanje (postoje fosili,slike i kipovi) ili su ih na neki način od rođenja planski deformisali u svrhu vidovitosti. Nešto od toga moglo se izvesti i s pomoću posebno oblikovanih kapa ili kruna od posebnog materijala. Dakle, kod vladara i sveštenika sve nije bilo ukras već se utiče i na ljudski mozak pomagalima da bi se došlo do natprirodnog viđenja. Viših stanja Svijesti.
Rusi su još i prije Kozirjeva smislili čak telepatski šljem (naučnik Barčenka) za prenos misli i mentalnih slika na daljinu. Aluminij kao materijal velike moći refleksije pokazao se značajan u ovim eksperimentima. Veliki cilindri, spiralne desne i lijeve navojnice od aluminijuma se nazvaše tako Kozirjevjevim ogledalima. Slali su se simboli na ogromne udaljenosti kad ih zamisli neki od ispitanika unutar kapisle-ogledala. Osim u Sibirskoj akademiji, i na Uralu su napravili (drugi tim) od nerđajućeg čelika kacigu sličnu papinskoj kapi. Međutim, boravak cijelog čovjeka u kapislama uzdizala ih je astralno k zvijezdama i mnogi su se osjećali fantastično. Otvaraju se i intuitivni kanali. Osjećaj je da se sve razumije i sve osjeća. Pojavljivali su se u polju ovih ogledala i neki nepoznati ili razni novi simboli na javi i subjektivno. Zanimljivo je da su mnogi vidjeli isto. Uglavnom su se osjećali ugodno pritom. Od znakova, koji su se slali ispitanicima, neki znakovi su i nepoznati odnekud se priključivali ovima, srodni njima, kao kad se aktivira neko cjelovito informaciono polje.
A da li se putovalo kroz vrijeme? U mislima da, ne potpuno bićevno. Ogledala su nakon izvjesnog vremena premještena i u zonu tzv. ,,vječnog leda” na sjeveru Rusije, ne bi li iščitali tako iz dubine leda (vode) informacije o dalekoj prošlosti Zemlje. Primanje nekih simbola kod ispitanika bi pobudilo te zaboravljene informacije iz nasljeđa od predaka. Ljudi su takođe mislima putovali kroz stare gradove i viđali neke drevne junake. A stizali su i neki odgovori iz budućnosti putem slika koje se jasno ili kao realne vide u mislima. U polarnim predjelima je, dakle, protok informacija bivao znatno bolji. Barčenka su nakon jedne polarne ekspedicije i strijeljali, i sve to nakon velike Revolucije. Paradoksalni protok vremena je bio na 73. paraleli, gdje vrijeme lako mijenja svoj smjer i pravac, što je bilo zgoda za pristup informacijama, a naročito Sjever, i po Nostradamusu iz Srednjeg vijeka, koji je prije ovih naučnika, još tad, imao svoju kapislu oblika jajeta sa višeslojnim zidom, u koju bi sjedao da dobije informacije. Smatra se da je dobio tu kapislu od nekog prijatelja iz reda Templara. Eksperimenti se rade uglavnom tajno i zvanično takve vrste aktivnosti se i ne rade mimo eksperimenta jer može negativno ili zbunjujuće djelovati na pojedine ljude na Zemlji. Postoji i gigantsko planetarno ogledalo Zemlje - Jonosfera, elektromagnetni omotač. Neki ruski naučnici vele kako imaju čak kompanije koje se bave ovom vrstom rada i da to prelazi u zloupotrebu i na štetu ljudi, kao antenski sistemi koji nisu nikakva šala i niti samo eksperiment. Ostale su i mnoge zagonetke za sve ljude na Zemlji.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
nedjelja, 27. kolovoza 2017.
Filosofija
Čovek može da živi dva života. Jedan je borba koja traje od materice do groba. Njegov raspon meri se čovekovom vlastitom kreacijom - vremenom. Može se prigodno nazvati nesmotren život. Drugi život traje od spoznaje do beskonačnosti. On počinje razumevanjem, traje zauvek i vodi se na nivou večnosti. Naziva se filozofski život. Filozofi niti su rođeni niti umiru, jer nakon što postignu spoznaju besmrtnosti, oni su besmrtni. Nakon što su jednom opštili sa Sopstvom, shvataju da unutar njega postoje besmrtni temelji koji nikada neće minuti. Na toj živoj, životnoj osnovi - Sopstvu - oni podižu civilizaciju koja će trajati i nakon što sunce, mesec i zvezde prestanu da postoje. Budale žive samo za danas, filozofi žive zauvek ...
U spoznaji da su on i njegovo telo nešto različito da, iako oblik mora propasti, život neće - on postiže svesnu besmrtnost. To je besmrtnost o kojoj je Sokrat govorio kada je rekao: ,,Anit i Melet me zaista mogu pogubiti, ali me ne mogu ozlediti."
Čovek nije tako beznačajno stvorenje kako izgleda; njegovo fizičko telo nije pravo merilo njegovog pravog sopstva. Nevidljiva priroda čoveka je ogromna poput njegovog razumevanja i nemerljiva poput njegovih misli. Prsti njegovog uma posežu za zvezdama i hvataju ih; njegov duh meša se sa kucajućim životom samog Kosmosa. Onaj ko je postigao stanje razumevanja, time je povećao svoju mogućnost spoznaje da u sebe postepeno uključuje razne elemente univerzuma. Nepoznato je samo ono što tek treba da bude uključeno u svest tragaoca. Filozofija pomaže čoveku da razvije osećaj zahvalnosti, jer kako razotkriva veličanstvenost i dostatnost znanja, ona takođe razvija i one latentne moći i sposobnosti, koje čoveku omogućavaju da ovlada tajnama sedam sfera.
Dveri Misterija stoje uvek odškrinuta i onih koji to žele mogu proći u prostrano prebivalište duha. Svet filozofije ne leži ni desno ni levo, ni gore ni dole. Poput suptilne esencije, on prožima celokupan prostor i celokupnu supstancu; on je svuda; on prodire u najdublje i najudaljenije delove svih bića. U svakom muškarcu i ženi su te dve s fere povezane kapijom, koja vodi od ne-sopstva i njegovih interesa do Sopstva i njegove spoznaje. Kod mistika je ta kapija srce; kroz produhovljenje svojih emocija on kontaktira taj uzvišeniji nivo, koji, kada se jednom oseti i spozna, postaje suština vredna utrošenog vremena. Kod filozofa, razum je kapija između spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta; prosvetljeni um premošćava jaz između telesnog i bestelesnog. Tako se rađa božanstvo unutar onoga koji vidi, a on se od ljudskih interesa uzdiže do interesa bogova.
U ovoj eri ,,praktičnih" stvari, ljudi ismejavaju čak i samo postojanje Boga. Oni se rugaju dobroti, dok zbunjenim umovima razmišljaju o fantazmagoriji materijalnosti. Zaboravili su stazu, koja vodi iznad zvezda. Velike mistične institucije antike, koje su pozvale čoveka da uđe u svoje božanske nasleđe, smrvljene su, a institucije ljudskih intriga sada stoje tamo gde su nekada drevne kuće učenja uzdigle misteriju ukrašenih stubova i uglačanog mermera. U belo odeveni mudraci, koj i su svetu dali svoje ideale kulture i lepote, skupili su oko sebe svoje halje i otišli iz ljudskog vidokruga.
I kod jednih i kod drugih, srce i um čoveka, kapije koje vode iz smrtnosti u besmrtnost, još uvek su odškrinute. Vrlina, ljubav i idealizam su još uvek regeneratori čovečanstva. Bog nastavlja da voli i upravlja sudbinom Svoje kreacije. Staza još uvek vijuga naviše, do postignuća. Čovekova duša nije lišena svojih krila; ona su samo skupljena pod njenom odorom od mesa. Filozofija je uvek ta magična sila koja, odvajajući posudu od gline, oslobađa dušu od robovanja navikama i izopačenosti. Još uvek, kao u stara vremena, oslobođena duša može razviti svoja krila i vinuti se do samog izvora sebe same.
Religija besciljno luta u lavirintu teološke spekulacije. Nauka impotentno udara u barijere nepoznatoga. Samo transcendentalna filozofija poznaje stazu. Samo prosvetljeni razum može poneti naviše, do svetlosti, onaj čovekov deo koji razume. Samo filozofija može naučiti čoveka da se dobro rodi, da dobro živi, da dobro umre i da se, u savršenoj meri, ponovo rodi. / Rekao je Palmer.
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 980-982.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
srijeda, 23. kolovoza 2017.
Kršten čovek u ranom dobu
Pošto je Hrist bio bogočovjek zatvoren u svakom stvorenju, prva dužnost inicijata bila je da oslobodi, ili ,,vaskrsne", to Vječito Jedno u sebi. Onaj ko bi dosegao ponovno sedinjenje sa svojim Hristom, zbog toga je nazivan Hrišćanin, ili Kršten čovjek.
Jedna od najdubljih doktrina paganskih filosofa tiče se Univerzalnog Boga-Spasitelja, koji kroz Svoju vlastitu prirodu podiže Duše preporođenih ljudi na nebo. Taj koncept je nesumnjivo inspiracija za riječi pripisane Isusu: ,,Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene." [iz Jevanđelja po Jovanu, 14:6 ]
U jevandeljskim pripovjestima Hrist predstavlja savršenog čovjeka, koji se, nakon što je prošao kroz različite faze ,,Svjetske Misterije", simbolizovane pomoću trideset i tri godine, uzdigao u nebesku sferu, gdje se sjedinio sa svojim Vječnim Ocem. Priča o Isusu, onakva kako je sada sačuvana - poput masonske priče o Hiramu Abifu - dio je tajnog inicijacijskog ritualizma, koji pripada ranohrišćanskim i paganskim Misterijama.
Uopšteno se pretpostavlja da su Eseni bili čuvari tog znanja i Isusovi inicijatori i edukatori. Ako je tako, Isus je nesumnjivo bio iniciran u istom Melhisedekovom hramu u kojem je Pitagora učio šest vijekova ranije. Eseni - najistaknutija od ranih sirijskih sekti - bili su red pobožnih muškaraca i žena koji su živjeli asketske živote, dane provodeći u jednostavnom radu, a večeri u molitvi. Josif, veliki jevrejski istoričar, govori o njima najlepšim riječima. Kaže: ,,Oni uče o besmrtnosti Duše i smatraju da nagradama pravednosti treba ozbiljno težiti.” Na drugom jednom mjestu dodaje: ,,Ipak je tok njihovog života bolji nego kod drugih ljudi, a svoje živote su potpuno posvetili poljoprivredi."
Članstvo u esenskom redu bilo je moguće samo nakon godinu dana iskušenja. Ta Misterijska škola, kao i mnoge druge, imala je tri stepena, a kroz sve njih uspješno je prošla samo nekolicina kandidata. Eseni su bili podjeljeni u dvije različite zajednice, od kojih se jedna sastojala od članova koji su živjeli u celibatu, a druga od članova koji su stupali u brak. Eseni nikada nisu postajali trgovci, ili se uključivali u trgovinski život gradova, već su se izdržavali od poljoprivrede i uzgoja ovaca za vunu, kao i zanatima poput grnčarstva i drvodjeljstva. U Jevanđeljima i Apokrifima, Josif, Isusov otac, naziva se i stolar i lončar. U apokrifnom Jevanđelju po Tomi, kao i Jevanđelju po Pseudo-Mateju, opisuje se kako dijete Isus pravi vrapce od gline koji, na pljesak njegovih dlanova, oživljavaju i odleću. Smatralo se da Eseni pripadaju bolje obrazovanoj klasi Jevreja … (ma šta to značilo)
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 853-858.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
Akromatički spisi i kriptografija teksta
(Neka znanja bila su tajna ili skrivena, prenošena s Učitelja na učenika direktno usmeno uz neophodna objašnjenja ili preko posrednika, u tom smislu su postojali akromatički i epoptički spisi u antici, poznato i u prigovoru Aleksandra Makedonskog u pismu Aristotelu. Šifriranje teksta nije bilo neuobičajeno u starim vremenima)
Akroamatična šifra je naj suptilnija od svih šifara, jer je parabolu ili alegoriju moguće tumačiti na nekoliko načina. Proučavaoci Biblije se vekovima suočavaju sa tom poteškoćom. Oni se zadovoljavaju moralnim tumačenjem parabole i zaboravljaju da je svaku parabolu i alegoriju moguće tumačiti na sedam načina, od koj ih je sedmi - najviši - potpun i sveobuhvatan, dok su ostalih šest (i manje) interpretacija fragmentarne i otkrivaju samo deo tajne. Mitovi o stvaranju sveta su akroamatični kriptogrami, a božanstva različitih panteona su samo kriptični likovi koji, ako se pravilno shvate, postaju sastavni delovi božanskog alfabeta. Nekolicina iniciranih je shvatila istinsku prirodu tog alfabeta, dok mnoštvo neiniciranih obožava njegova slova kao bogove.
Napravljeni su mnogi kriptogrami u kojima se brojevi, u različitim sekvencama, zamenjuju slovima, rečima, ili čak čitavim mislima. Čitanje numeričkih šifara je obično uslovljeno posedovanjem naročito uređene tabele korespondencija. Numerički kriptogrami u Starom zavetu su toliko komplikovani da je samo nekoliko učenjaka, koji su posedovali rabinsko znanje, ikada tragalo za razotkrivanjem njihove tajne. U svom delu … Atanasije Kirher opisuje nekoliko arapskih kabalističkih teorema, a veliki deo pitagorejske misterije bio je skriven u tajnom metodu zamene slova za brojeve, koji je bio u modi među grčkim misticima.
Rani i srednjovekovni filozofi su smišljali čudne alfabete kako bi svoje doktrine i ciljeve sakrili od profanih.
Puno informacija o nevidljivoj prirodi čoveka skriveno je iza naizgled hemijskih eksperimenata, ili naučnih spekulacija. Stoga bi svaki proučavalac simbolizma i filozofije trebalo da bude prilično dobro upoznat sa fundamentalnim principima kriptografije; to umeće će mu dobro poslužiti, ali će mu pored toga pružiti i fascinantan metod razvoja oštrine mentalnih sposobnosti. Sposobnost razlikovanja i posmatranje su neophodni tragaocu za znanjem, a nijedno učenje se ne može meriti sa kriptografijom, kada se radi o stimulisanju tih moći.
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 816-826.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.
Frensis Bekon - Filosofska smrt
Prema dostupnom materijalu, vrhovni savet Bratstva R. C . bio je sastavljen od određenog broja pojedinaca koj i su umrli takozvanom ,,filosofskom smrću". Kada bi došlo vreme da inicijat zbog svog truda uđe u Red, on je prigodno ,,umirao", u pomalo tajanstvenim okolnostima. Zapravo, menjao je ime i mesto stanovanja, a sanduk pun kamenja, ili leš obezbeđen za tu svrhu, sahranjivao se umesto njega. Veruje se da se to dogodilo i u slučaj u ser Frensisa Bekona, koji se, poput svih sluga Misterija, odrekao svih ličnih zasluga i dopustio da drugi budu smatrani autorima dokumenata koje je on napisao ili inspirisao.
Krivotvorenje Šekspirovih rukopisa, podmetanje lažnih portreta i posmrtnih maski lakovernoj javnosti, fabrikovanje lažne biografije, sakaćenje knjiga i dokumenata, uništavanje ili pravljenje nečitkim ploča i natpisa koji sadrže kriptografske poruke, sve je to povećavalo teškoće prisutne pri rešavanju bekonovsko-šekspirovsko-rozenkrojcerske zagonetke.
[Bekon, po mnogima i kraljičin sin … lažno sahranjen i po nalazima ove knjige odlazi u ondašnju Njemačku da osnuje ili da se priključi već osnovanom Bratstvu R. C.]
,,Bio sam podstaknut da mislim da ako je bilo kom čoveku, u ovim modernim vremenima, od Boga pristigao mlaz znanja, to se desilo njemu. Jer, mada je bio veliki čitač knjiga, on svoje znanje nije stekao iz knjiga, već iz nekih osnova i predstava unutar samog sebe." William Rawley (l588 - 1667) - sveštenik Engleske crkve (Church of England) i književni urednik, Bekonov lični sekretar i kapelan.
Prvo izdanje Biblije kralja Džejmsa sadrži zagonetnu bekonovsku vinjetu. Da li je Bekon u Autorizovanoj Bibliji kriptografski sakrio ono što se nije usuđivao da doslovno objavi u tekstu - tajni rozenkrojcerski ključ za mistično i masonsko hrišćanstvo? Ser Frensis Bekon je nesumnjivo posedovao opseg opšteg i filozofskog znanja potreban za pisanje Sekspirovih drama i soneta, jer se obično priznaje da je bio kompozitor, pravnik i lingvista. [naravno, filosof].
Prilično je očigledno da Viljem Šekspir nije mogao, bez nečije pomoći, proizvesti besmrtne spise koj i nose njegovo ime. On nije pasedavao potrebnu književnu kulturu, jer grad Stratford, gde je odrastao, nema školu osposobljenu da prenese takve, više oblike učenja, kakvi su se ogledali u delima koja mu se pripisuju. Njegovi roditelji bili su nepismeni, a u mladosti je ispoljio potpunu nezainteresovanost za učenje. Postoji samo šest poznatih primera Šekspirovog rukopisa. Sve su to potpisi, a tri od njih nalaze se u njegovoj oporuci. Žvrljajući, nesiguran način na koji su napravljeni pokazuje da Šekspiru nije bilo blisko korišćenje pera i očigledno je da je on ili kopirao potpis, koji je za njega pripremljen, ili da mu je ruku, dok je pisao, vodio neko drugi. Nije otkriven nijedan potpisan rukopis ,,Sekspirovih" komada ili soneta, niti postoj i čak i predanje o njima, …
Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 727-808.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
petak, 18. kolovoza 2017.
Menli Palmer - Alhemija & Alhemičari
Oni koji pretpostavljaju da su svi alhemičari bili mentalno poremećeni biće prinuđeni da u tu kategoriju ubroje gotovo sve filozofe i naučnike antičkog i srednjovekovnog sveta. Carevi, kneževi, sveštenici i obični građani bili su svedoci očiglednih čuda metamorfoze metala. Svako ima pravo da ostane neuveren pred postojećim svedočenjima, ali oni koji se podsmevaju izabrali su da ignorišu dokaze vredne razmatranja s poštovanjem.
Među istaknutijim imenima su Tomas Norton (Thomas Norton), Isak Holandski (Isaac of Holland), Bazil Valentin (Basilius Valentinus) (koji je navodno otkrio antimon), Žan de Men (Jean de Meung), Rodžer Bekon (Roger Bacon), Albert Veliki (Albertus Magnus), Kversetanus Gerber (Quercetanus Cerber) (Arapin koji je kroz svoje spise doneo alhemijsko znanje u Evropu), Paracelzus, Nikola Flamcl (Nicholas Flammel), Johan Fridrih Helvecijus (Joannes Fridericus Helvetius), Ramon Ljulj (Ramon Llull, ili Raymond Lully), Aleksandar Seton (Alexander Sethon), Mihael Sendivogijus (Michael Sendivogius, ili Michal Sedziwoj), grof Bernard od Trevisa (Count Bernard of Treviso), ser Džordž Ripli (Sir George Ripley), Piko de Mirandola (Picus de Mirandola), Džon Di, Hajnrih Kunrat, Mihael Majer, Tomas Von, J. B . van Helmont (Johann Baptista van Helmont), Džon Hej don, Laskaris (Lascaris), Tomas Čarnok (Thomas Charnock), Sinesije (Synesius) (biskup Ptolemaide), Morio (Morieu), grof di Kaljiostro i grof od Sen Žermena. Postoje legende o tome da su kralj Solomon i Pitagora bili alhemičari i đa je ovaj drugi alhemijskim sredstvima proizvodio zlato korišćeno u njegovom hramu.
Objavljujući da je zlato hermetičara bilo realnost, Albert Pajk se slaže sa alhemijskim filozofima. On kaže: ,,Hermetička nauka je, kao i sve prave nauke, matematički dokaziva. Njeni rezultati, čak i materijalni, rigorozni su poput onih u ispravnim jednačinama. Hermetičko zlato nije samo istinska dogma, svetlost bez Senke, Istina bez primese laži, već je i materijalno zlato, pravo, čisto, najdragocjenije koje se može naći u rudnicima na zemlji."
Kao što se u prirodi čoveka ogleda čitav univerzum u minijaturi, tako se u svakom zrncu peska, svakoj kapi vode, svakoj sićušnoj čestici kosmičke prašine, kriju svi delovi i elementi kosmosa, u obliku malenih semenih klica, tako neznatnih da ih čak ni najmoćnij i mikroskop ne može otkriti. Trilionima puta manje od jona ili elektrona, to seme - neprepoznatljivo i neshvatljivo - iščekuje vreme koje mu je dodeljena za rast i izražavanje. (Razmislite o Lajbnicovim monadama)
,,Dakle, u tom filozofskom poslu, Priroda i Umeće moraju jedno drugo prihvatiti s ljubavlju, tako da Umeće ne može zahtevati ono što priroda odbija, niti Priroda može odbiti ono što Umeće može usavršiti . Jer Priroda odobrava, bespogovorno se pokorava svakom umetniku, sve dok joj njegovo delan je pomaže, a ne odmaže." [dr A. Di, Hemijska zbirka ( Chemical Collections)]
Pomoću tog umeća seme koje se nalazi unutar duše kamena može se navesti da klija tako intenzivno da se za nekoliko trenutaka, iz semena koje je u njemu, odgaji dijamant. Kad seme dijamanta ne bi bilo u mermeru, granitu i pesku, dijamant se iz njih ne bi mogao uzgajati. Ali, pošto je seme unutar svih tih stvari, dijamant se može uzgajati iz bilo koje supstance u svemiru. U nekim supstancama, međutim, lakše je obaviti to čudo, jer je u njima to seme već dugo opiođeno, pa su stoga spremnije za oživljavanje procesa umeća. Isto tako, neke ljude je lakše naučiti mudrosti nego druge, jer jedni već imaju temelj na kojem može da se radi, dok su kod drugih sposobnosti mišljenja potpuno uspavane. Alhemiju, dakle, treba promatrati kao umeće povećanja i dovođenja u savršen procvat, na najbrži mogući način. Priroda ili može da postigne svoj željeni cilj, ili, zbog destruktivnosti jednog elementa nad drugim, to ne može da učini, ali, uz pomoć istinskog umeća, Priroda uvek postiže svoj cilj, jer to umeće nije podložno ni gubljenju vremena ni vandalizmu elementarnih reakcija.
,,Postoje tri osnovne hemijske supstance, a filozofi su ih nazvali so, sumpor i živa, ali njih ni na koji način ne treba izjednačavati sa sirovom solju, sumporom i živom koji se vade iz zemlje, ili nabavljaju u apotekama. So, sumpor i živa svi imaju trojednu prirodu, jer svaka od tih supstanci, prema taj nom arkanumu mudrih, zapravo, u sebi sadrži i ostale dve supstance. Telo soli je, dakle, trostruko, naime, so, sumpor i živa, ali u telu soli jedno od to troje (so) prevladava. Živa se isto tako sastoj i od soli, sumpora i žive, a prevladava potonj i element. Sumpor je, na sličan način, zapravo so, sumpor i živa, sa dominantnim sumporom. Tih devet delova - 3 puta 3, plus Azot (tajanstvena univerzalna životna sila), daje lO, Pitagorinu svetu dekadu. Po pitanju prirode Azota postoji mnogo kontroverzi. Jedni su smatrali da je to nevidljiva, večna vatra, drugi da je u pitanju elektricitet, a treći da se radi o magnetizmu. Transcendentalisti ga nazivaju astralna svetlost. Univerzum je okružen sferom zvezda. Iza te sfere je sfera Šamajim, koji je Božanska vatrena voda, prvi izliv Reči Božje, plamena reka koja izvire iz prisustva Večnoga ...”
Jao onom tragaocu koji kao doslovne prihvati razbacane alegorije alhemičara. Takav nikada ne može ući u unutrašnje svetilište istine. Elijas Ešmol, u svom delu Theatrum Chemicum Britannicum, ovako opisuje metode koje su alhemičari praktikovali kako bi prikrili svoju pravu doktrinu: ,,Njihova glavna zaokupljenost bila je da uviju svoje Tajne u Bajke i zaklone svoje Sklonosti u Velove i senke, čiji se Radijusi, kako se čini, protežu u svim pravcima, ali tako da se susreću u Zajedničkom Središtu i pokazuju jedino na Jedno."
Činjenica da Sveto pismo otkriva skriveno znanje, ako se shvati alegorijski, jasno je pokazana parabolom koja opisuje kralja Solomona. njegove supruge, konkubine i device, koja se pojavljuje u Tajnim simbolima rozenkrojcera (Geheime Figuren der Rosenkreuzer), objavljenim u Altani 1785. godine. Dr Hartman, koji je preveo deo tog dela na engleski, izjavio je da Salomonove supruge predstavljaju umeća, konkubine nauke, a device još uvek neotkrivene tajne Prirode. Po nalogu Kralja device su prisiljene da uklone svoje velove, označavajući na taj način da su, pomoću mudrosti (Solomon), mistična umeća bila prisiljena da filozofima obznane svoje skrivene delove, dok su za neinicirani svet bile vidljive samo spoljašnje odore. (Takva je i misterija Izidinog vela) … alhemičar, da bi ostvario Magnum Opus, svoj rad mora obaviti istovremeno u četiri sveta (svijet: Boga, čovjeka, elemenata, hemikalija) … Glavna poenta, međutim, dokazana je: filozofi alhemičari koristili su simbole soli, sumpora i žive ne samo da predstave hemikalije već i duhovna i nevidljiva načela Boga, čoveka i univerzuma. Tri supstance (so, sumpor i živa) postoje u četiri sveta …
U osobi koja želi da bude alhemičar mora postojati ,,magnesia”, što znači, magnetska moć da privuče i ,,koagulira” nevidljive astralne elemente …
Zabranjeno je govoriti o delu misterije koj i se bavi tajnim životnim principom unutar stvarne ljudske prirode, jer Majstori umeća su naredili da to svako otkrije za sebe, pa je protivno zakonu duže govoriti na tu temu.
Svi istinski filozofi prirodnih i hermetičkih nauka počinju svoj rad uz molitvu Vrhovnom Alhemičaru Univerzuma, moleći Njegovu pomoć u ostvarenju Magnum Opusa. Reprezentativna je sledeća molitva, koju je na provincijskom nemačkom, previše vekova napisao danas nepoznati adept:
,,O, sveto i presveto Trojstvo, Ti nepodeljenu i trostruko Jedinstvo! Učini da potonem u bezdan Tvoje neograničene večne Vatre, jer samo u toj Vatri smrtna priroda čoveka može biti promenjena u skromnu prašinu, dok novo telo od ujedinjene soli leži u svetlosti. O, istopi me i pretvori u Tvoju svetu Vatru, tako da me, na dan Tvoje komande, vatrene vode Svetog Duha izvuku iz tamne prašine, dajući mi novo rođenje i oživljavajući me Svojim dahom. Neka sc, takođe, uzvisim kroz skromnu poniznost Tvoga Sina, neka se uz Njegovu pomoć uzdignem iz praha i pepela i promenim u čisto duhovno telo poput duginih boja, u, kao kristal prozirno, rajsko zlato, tako da se moja priroda može iskupiti i pročistiti, kao što to čine elementi predamnom, u ovim čašama i flašama. Raspi me u vode života, kao da sam u vinskom podrumu večnog Solomona. Ovde će vatra Tvoje ljubavi dobiti novi podstrek i razbuktati se, tako da nijedan potok neće moći da je ugasi. Možda ću, na kraju, uz pomoć božanske vatre, biti dostojan da budem pozvan u prosvetljenje pravednika. Neka tada budem zapečaćen svetlošću novog sveta, tako da i ja mogu postići besmrtnost i sjaj, u kojem više neće biti smenjivanja svetlosti i tame. Amin."
Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 680-727.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
četvrtak, 17. kolovoza 2017.
Menli Palmer - Rozenkrojceri i Knjiga M
Misterija povezana sa Rozenkrojcerskim Bratstvom rezultirala je beskrajnim kontroverzama. Mnogi nadareni umovi, a najznačajniji među njima bili su Eugen Filale, Mihael Majer, Džon Hejdon i Robert Flad, branili su stanovište da ,,Društvo Nepoznatih Filozofa" konkretno postoji ...
Postoje dokazi da su rani pisci bili upoznati sa takvom pretpostavkom - koja je, međutim, bila popularizovana tek nakon što ju je prihvatila teozofija. Ta teorija tvrdi da su rozenkrojceri zaista posedovali sve natprirodne moći koje su im pripisivane, da su zaista bili građani dva sveta, da su, mada su imali fizička tela kako bi se izrazili na materijalnom planu, bili u mogućnosti, pomoću uputstava koja su dobili od Bratstva, da funkcionišu i u tajanstvenom eteričnom telu koje nije bilo podložno ograničenjima vremena ili udaljenosti. Pomoću tog ,,astralnog oblika" mogli su da funkcionišu u nevidljivom carstvu Prirode, a u tom području, van dosega svetovnog, bio je smešten njihov hram ...
Verovalo se da su ti adepti mogli čoveka da nauče kako da po volji funkcioniše van svog fizičkog tela, pomažući mu da ukloni ,,ružu sa krsta". Učili su da je duhovna priroda povezana sa materijalnim oblikom na određenim mestima, simbolizovanim ,,ekserima" raspeća, ali, pomoću tri alhemijske inicijacije, koje su se odigravale u duhovnom svetu, u istinskom Hramu Ružinog Krsta, mogli su da ,,izvuku" te eksere i dozvole božanskoj prirodi čoveka da siđe sa svog krsta ...
Verovalo se da su ti adepti mogli čoveka da nauče kako da po volji funkcioniše van svog fizičkog tela, pomažući mu da ukloni ,,ružu sa krsta". Učili su da je duhovna priroda povezana sa materijalnim oblikom na određenim mestima, simbolizovanim ,,ekserima" raspeća, ali, pomoću tri alhemijske inicijacije, koj e su se odigravale u duhovnom svetu, u istinskom H ramu Ružinog Krsta, mogl i su da ,,izvuku" te eksere i dozvole božanskoj prirodi čoveka da siđe sa svog krsta. Prikril i su procese kojima je to ostvarivano u tri alhemij ska metaforička izraza: ,,Livenje Rastoplj enog Mora", ,,zrada Ružinog Dijamanta" i ,,Postizanje Kamena Mudraca". Dok se intelektualac koprca između protivrečnih teorija, mistik problem tretira na sasvim drugačiji način. On veruje da je pravo Rozenkrojcersko Bratstvo, koje se sastoji od škole nadljudi (sličnih legendarnim indijskim Mahatmama), institucija koja ne postoj i u vidljivom svetu već u njegovom duhovnom dvojniku, kojeg mu se čini prikladno da nazove ,,unutrašnji nivoi Prirode"; da do Braće mogu dosegnuti samo oni koji su sposobni da nadvladaj u ograničenja materijalnog sveta. Kako bi potkrepili svoje stanovište, ti mistici citiraju sledeću značajnu izjavu iz Conjessio Fraternitatis:
,,Hiljadu puta nedostojni mogu galamiti, hiljadu puta se mogu predstaviti, ali je Bog naredio našim ušima da ne čuju nikoga od njih i tako nas okružio Svojim oblacima da nad nama, slugama Njegovim, ne može biti počinjeno nasilje; zbog toga ljudske oči sada više ne mogu da nas vide, osim ako su primile snagu posuđenu od orla."
U misticizmu je orao simbol inicijacije (kičmeni Duh Vatre) i time se objašnjava nesposobnost nepreporođenog sveta da shvati Tajni Red Ružinog Krsta. Oni koji ispovedaju tu teoriju priznaju grofa od Sen Žermena za svog najvišeg adepta i tvrde da su on i Kristijan Rozenkrojc jedna ista osoba. Oni prihvataju vatru kao svoj univerzalni simbol, jer je to bio clement pomoću kojeg su mogli da kontrolišu metale. Sebe su proglasili za potomke Tubal-Kajina i Hirama Abifa, a kao svrhu svog postojanja naveli su očuvanje duhovne prirode čoveka u epohama materijalnosti.
Maks Hajndel, hrišćanski mistik, opisao je Rozenkrojcerski Hram kao ,,eteričnu strukturu" smeštenu unutar i oko doma evropskih zemljoposednika. Verovao je da će ta nevidljiva građevina na kraju biti premeštena na američki kontinent. Gospodin Hajndel za rozenkrojcerske inicijate kaže da su toliko napredni u nauci o životu da ih je ,,smrt zaboravila".
Naš jezik je sličan jeziku Adama i Enoha pre Pada i, mada razumemo i možemo da objasnimo svoje misterije na tom našem svetom jeziku, to ne možemo učiniti na latinskom, jeziku zagađenom vavilonskom zbrkom … Mada još uvek ima nekih moćnika koji nam se protive i ometaju nas - zbog čega moramo da ostanemo skriveni - mi podstičemo one koj i bi da postanu deo našeg Bratstva da neprestano proučavaju Sveto pismo, jer oni koji to čine ne mogu biti daleko od nas. Mi ne smatramo da Biblija treba da bude stalno na čovekovim usnama, već da on treba da traga za njenim istinama i večnim značenjem, koje su teolozi, naučnici, ili matematičari retko otkrivali zbog zaslepljenosti mišljenjima svojih sekti. Svedoci smo da nikada od početka sveta čoveku nije bila data bolja knjiga od Svete Biblije. Blagosloven je onaj koji je poseduje, još više blagosloven onaj ko je čita, najblagoslovcniji onaj ko je razume, a najbogolikiji onaj ko joj se povinuje … Istina je jednostavna i neskrivena, dok je laž kompleksna, duboko skrivena, ponosna, a njeno fiktivno svetovno znanje, koje naizgled blista božanskim sjajem, često se pogrešno uzima kao božanska mudrost.
Vi koj i ste mudri okrenućete se od tih lažnih učenja i doći kod nas, koji ne tražimo vaš novac, već vam besplatno nudimo svoje veće blago. Ne želimo vaša dobra, već da postanete deo naših dobara. Mi se ne podsmevamo kroz parabole, već vas pozivamo da razumete sve parabole i sve tajne. Mi ne zahtevamo da nas primite, već vas pozivamo da dodete u naše kraljevske kuće i palate, ne zbog nas, već zato što su nam tako naložili Duh Božji, želja našeg vrlog Oca C.R.C. i potreba sadašnjeg trenutka, koji je veoma velik.
… mada postoji tek koji će izlečiti sve bolesti i svim ljudima dati mudrost, ipak je protiv volje Božje da ljudi postignu razumevanje na bilo koji drugi način osim kroz vrlinu, rad i poštenje. Nije nam dozvoljeno da se prikažemo ma kom čoveku ako to nije po volji Božjoj. Oni koji vjeruju da mogu učestvovati u našem duhovnom bogatstvu protiv volje Božje, ili bez Njegove kazne, uvideće da će pre izgubiti život tragajući za nama, nego što će steći sreću našavši nas.
I staknut među rozenkrojcerkim apologetama bio je Džon Hejdon, koji sebi pripisuje titulu ,,Sluga Božji i Sekretar Prirode". U svom temeljnom delu Nepokriven Ružin Krst ( The Rosie Cross Uncovered), on daje zagonetan, ali vredan opis Bratstva R.C. sledećim rečima: ,,Sada postoji vrsta ljudi, kako o sebi sami govore, nazvana Rosie Crucians, božansko bratstvo koje nastanjuje predgrađa neba, a to su oficiri Generalisimusa sveta, koj i su kao oči i uši velikog Kralja, koj i sve vide i čuju. Kažu da su ti Rosie Crucians serafimski osvetljeni, kao što je bio Mojsije; prema tom redosledu elemenata, zemlja se prečišćava u vodu, voda u vazduh, vazduh u vatru ...”
On dalje izjavljuje da su ta misteriozna Braća imala polimorfne moći, da se pojavljuj u u bilo kom obliku po svojoj volji.
... a jedan od tih je otišao od mene kod mog prijatelja u Devonšajr i došao je i doneo mi odgovor u London istoga dana, za šta je inače potrebno četiri dana putovanja; naučili su me odličnim astrološkim predviđanjima i predviđanjima zemljotresa; oni zaustavljaju Kugu u Gradovima; oni ućutkuju nasilne Vetrove i Oluje; oni smiruju bes Mora i Reka; oni hodaju po Vazduhu; oni ruše zlonameme aspekte Veštica; oni leče sve Bolesti."
Džon Hejdon je mnogo putovao i posetio je Arabiju, Egipat, Persiju, kao i razne delove Evrope, kao što je navedeno u biografskom uvodu u njegovo delo Mudračeva kruna, posuta anđelima, planetarna, metalima, itd, ili Slava Ružinog Krsta - rad za koji je sam rekao da je prevod na engleski tajanstvene knjige M, koju je iz Arabije doneo Kristijan Rozenkrojc. Tomas Von ( Eugen Filalet), još jedan prvak Reda, potvrđuje izjavu Džona Hejdona o sposobnosti rozenkrojcerskih inicijata da po volji postanu nevidljivi: ,,Bratstvo R.C. može da se kreće u toj beloj magli. Ko god bi da komunicira sa nama mora biti sposoban da vidi u tom svetlu, ili nas neće videti ako m i to ne želimo.”
,,I na kraju su svakog Brata koji je umro, istim putem mogli ponovo vratiti u život i tako nastaviti vekovima …”
Materica o kojoj se tu govori je, kako izgleda, bila stakleni kovčeg, ili kontejner, u kojem su Braća sahranjivana. Nazivan je, takode, i filozofsko jaje. Nakon određenog vremena, filozof bi, razbivši ljusku svog jajeta, izašao i funkcionisao tokom propisanog razdoblja, a nakon toga se opet povlačio u svoj oklop od stakla. Neznanje je najgori oblik bolesti, pa je ono što leči neznanje, stoga, najsnažnij i od svih lekova. Savršeni rozenkrojcerski lek bio je namenjen za lečenje naroda, rasa i pojedinaca.
Nepoznati autor na tom mestu izjavljuje: ,,Pod filozofijom bi trebalo podrazumevati znanje o delovanjima Prirode, pomoću kojeg čovek uči da se uspinje na više planinc, iznad ograničenja čula. Pod kabalizmom bi trebalo podrazumevati jezik anđeoskih i nebeskih bića, a onaj koj i njome ovlada u stanju je da razgovara s Božjim glasnicima. Na najvišoj planini je Škola Magije (Božanska Magija, koja je jezik Boga), u kojoj čoveka o istinskoj prirodi svih stvari podučava sam Bog."
Mihael Majer piše: ,,Ono što sadržavaju Fama i Confessio je istina. Veoma je detinjast prigovor da je bratstvo obećalo tako mnogo, a izvelo tako malo. Kao i svuda drugde, oni su pozvali mnoge sa sobom, ali je samo malo odabrano. Majstori reda pružaju ružu kao udaljenu nagradu, ali onima koji ulaze nameću krst."
U vezi s njima, Rozenkrojcerima, kao i u vezi s Šekspirom autor ove knjige često navodi i Ser Frensisa Bejkona čija ni sahrana nije potpuno istorijski rasvjetljena.
Grof Mihael Majer, lekar Rudolfa II, bio je i zvanredna figura u rozenkrojcerskoj kontroverzi. Postoje neke indicije da je bio inicirani član Rozenkrojcerskog Bratstva, kojega je Red ovlastio da njegove tajne proširi među izabranim filozofima Evrope ... Mihael Majer tako vešto prikriva svoje znanje da je u njegovim spisima izuzetno teško uočiti tajne koje je posedovao. Obilato je koristio ambleme i veći deo njegovog filozofskog nauka sakriven je u gravurama koje ilustruju njegove knjige.
(takođe Izida iz Sajsa) vulgamim i profanim, nevernim i nezainteresovanim, ona ne otkriva svoje lice, jer oni ne mogu shvatiti tajne procese nevidljivih svetova.
,,Ja sam Izida, gospodarica čitave zemlje: Uputio me je Hermes i s Hermesom sam izmislila pisma naroda, kako ne bi svi pisali istim slovima. Dala sam čovečanstvu njegove zakone i odredila ono što niko ne može promeniti. Ja sam najstarija ćerka Kronosa. Supruga sam i sestra kralja Ozirisa. Ja sam ona koja se uzdiže u psećoj zvezdi. Ona sam koju nazivaju boginja žena. (...) Ja sam ona koja odvaja nebo od zemlje. Ja sam zvezdama postavila njihove putanje. Ja sam izumela pomorstvo. (...) Spojila sam Ijude i žene. (...) Ja sam odredila da deca vole starije. Zajedno sa bratom Ozirisom, učininila sam kraj kanibalizmu. Ja sam uputila čovečanstvu u misterije. Poučavala sam da se poštuju božanske statue. Uspostavila sam delokruge hramova. Svrgla sam tirane s vlasti. Uzrok sam ljubavi muškaraca prema ženama. Učinila sam da pravda bude jača od srebra i zlata. Ja sam razlog što se istina smatra lepom."
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 603-679.)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
srijeda, 16. kolovoza 2017.
Menli Palmer - Prenosivi Hram
,,Nameštaj Tabernakla načinjen je tako da bude prikladno prenasiv. Svaki oltar i pribor bilo koje veličine bio je opremljen polugama koje su mogle da mu se stave kroz alke; tako su četiri ili više nosača mogli da ga podignu i nose. Poluge nisu nikada uklonjene iz Zavetnog Kovčega, sve dok konačno nije smešten u Svetinju nad Svetinjama u Večnoj Kući, Hramu kralja Solomona ...
Bik, kao simbol zemaljskosti, predstavljao je njegovo sopstveno prosto ustrojstvo koje mora biti spaljeno vatrom Božanstvenosti. (Žrtvovanja životinja i, u nekim slučajevima, ljudskih bića, na oltarima pagana bila su rezultat njihovog neznanja o temeljnim načelima na koj ima se žrtva zasniva. Oni nisu shvatali da njihove ponude, kako bi bile prihvatljive, moraju biti iz njihove sopstvene prirode) …
Dalje prema zapadu, u liniji sa Bronzanim Oltarom, nalazila se već opisana Umivaonica Pročišćavanja. Ona je svešteniku označavala da on ne samo da treba da očisti svoje telo već i svoju dušu od svih mrlja nečistoće, jer niko ko nije čist i u telu i u umu ne može ući u prisutnost Božanstva i ostati živ. Iza Umivaonice Pročišćavanja bio je ulaz u Tabernakl, okrenut prema istoku, tako da prvi zraci izlazećeg sunca mogu ući i osvetliti odaju. Između optočenih stubova mogla se videti Svetinja, tajanstvena odaja sa zidovima od okačenih prekrasnih zavesa sa izveženim licima Heruvima. Uz zid na južnoj strani Svetinje stajao je veliki Svećnjak, ili stalak za lampe, od livanog zlata … iz njegovog središnjeg stuba izlazilo je šest grana što su se završavale čašicama u kojima su stajale uljanice. Tu se nalazilo sedam svetiljki, po tri na granama sa svake strane i jedna na središnjem stubu. Svećnjak je bio ukrašen sa sedamdesetdva badema, izbočine i cveta … Naspram Svećnjaka, uz severni zid, bio je sto na kojem je bilo dvanaest vekni hlebova za predstavljanje, u dve gomile od po šest vekni ...
(zatim) Oltar … simbol ljudskog grkljana, od kojeg se čovekove reči iz usta penju kao prihvatljiv prinos Gospodu, jer grkljan u ustrojstvu čoveka zauzima mesto između Svetinje, koja je truplo njegovog tela, i Svetinje nad Svetinjama, koja je glava i ono što je u njoj sadržano. U Svetinju nad Svetinjama nije mogao proći niko osim Velikog Sveštenika, a i on samo u odredeno, propisano vreme. Prostorija nije sadržavala bilo kakav nameštaj osim Zavetnog Kovčega, koj i je stajao uz zapadni zid, naspram ulaza ...
Srebro, upotrebljeno za kapitele stubova, odnosi se na mesec, koji je bio podjednako svet i Jevrejima i Egipćanima. Sveštenici su održavali tajne ritualne obrede u vreme mladog i punog meseca, što su razdoblja posvećena Jahveu. Srebro je, kako su učili drevni, bilo zlato sa svojim sunčanim zrakom okrenutim prema unutra, umesto prema spolja. Dok je zlato simbolizovalo duhovnu dušu, srebro je predstavljalo pročišćenu i obnovljenu ljudsku prirodu čoveka. Bronza upotrebljena u spoljašnjem oltaru bila je složena supstanca sastavljena od legura plemenitih i baznih metala. Dakle, ona predstavlja ustrojstvo prosečnog pojedinca, koji je kombinacija viših i nižih elemenata ...
… postoji religijski šifrovani jezik skriven u bojama, oblicima i upotrebi svetih odora, ne samo među hrišćanskim i jevrejskim sveštenicima, već i u paganskim religijama ... Odeća Velikog Sveštenika bila je ista kao i odeća nižerangiranih sveštenika, osim što su dodati neki delovi odore i ukrasi. Preko naročito tkane bele lanene košulje Visoki Sveštenik je nosio nebesko plavi plašt bez šavova i rukava, koj i je dosezao skoro do njegovih stopala ...
Odora Vel ikog Sveštenik Izraela često se naziva ,,Odežda časti i dike", jer je nalikovala obnovljenoj i produhovljenoj prirodi čoveka, simbolizovanoj odorom koju svi moraju tkati nitima karaktera i vrline pre no što mogu postati Veliki Sveštenici …
Demijurga Grka i gnostika, koga su Grci nazvali Zevs, Besmrtni Smrtnik, a Hebreji IHVH ...”
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 550-603)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
subota, 5. kolovoza 2017.
Menli Palmer - O učinku lepote
,,U Eseju o lepoti, Plotin opisuje pročišćavajući učinak koji lepota ima na čovekovu svest … Lepota je bitna za prirodno razvijanje ljudske duše. Misterije su smatrale da je čovek, barem delimično, produkt svoje okoline. Stoga su kao imperativ smatrale da svaki čovek bude okružen predmetima koji evociraju najviša i najplemenitija osećanja. Dokazale su da je moguće proizvesti lepotu u životu ako se život okruži lepotom. Otkrile su da su simetrična tela izgradile duše koje su neprestano bile u prisustvu simetričnih tela; da su plemenite misli proizveli umovi okruženi primerima mentalne plemenitosti. Nasuprot tome, ako je čovek bio primoran da gleda prostačke ili asimetrične strukture, to je u njemu pobuđivalo niska osećanja koja bi ga navodila da čini prostačka dela. Ako bi usred grada bila podignuta nesrazmerna zgrada, u toj bi se zajednici rađala nesrazrnerna deca, a ako bi muškarci i žene gledali asimetrične strukture, živeli bi neskladne živote. Misaoni ljudi starine shvatili su da su njihovi veliki filozofi bili pri rodni proizvod estetskih ideala arhitekture, muzike i umetnosti koji su bili uspostavljeni kao standardi kulturnog sistema toga vremena. Zamena nesklada fantastičnog skladom lepote predstavlj a j ednu od velikih tragedija svake civilizacije. Ne samo da su Spasitelji-Bogovi antičkog sveta bili lepi, već je svaki od njih vršio misiju lepote, želeći da, razvijanjem ljubavi prema lepom u čoveku, utiče na njegovo ponovno rođenje. Renesansa basnoslovnog zlatnog doba može se omogućiti samo uzdizanj em lepote do nj enog zasluženog dostoj anstva kao sveprožimaj ućeg, idealizujućeg kvaliteta u religioznom, etičkom, sociološkom, naučnom i političkom odeljku života. Dionizijski Arhitekti su bili posvećeni uzdizanj u njihovog Majstora Duha Kosmičke Lepote - iz grobnice materijalnog neznanja i sebičnosti, podizanjem zgrada koje su bile tako savršeni primeri simetrije i veličanstvenosti da su zaista bile magična formula kojom je prizivan duh mučenog Ulepšivača sahranjenog u materijalnom svetu …
… prema filozofskim načelima, i ponovno uspostavljanje ili vaskrsenje drevnih Misterija rezultirati ponovnim otkrivanjem onog tajnog učenja bez kojeg civilizacija mora ostati u stanju duhovne zbunjenosti i nesigurnosti. Kada vlada rulja, čovekom upravlja neznanje, kada vlada crkva, njime upravlja praznoverje, a kada vlađa država, njime upravlja strah. Pre no što lj udi mogu živeti zajedno u skladu i razumevanju, neznanje mora biti pretvoreno u mudrost, praznoverje u prosvetljenu veru, a strah u ljubav ...
… površno će biti uklonjeno, a sačuvano samo ono suštinsko. Svetom će vladati njegovi najprosvetljeniji umovi, a svaki će zauzimati poziciju za koju je najprikladniji. Veliki Univerzitet biće podeljen na razrede, a prijem u njih vršiće se prethodnim testiranj em ili inicijacijama. Tu će čovečanstvo biti upućeno u najsvetiju, najtajniju i najtrajniju od svih Misterija - Simbolizam. Tu će inicijat biti poučavan o tome da svaki vidljivi objekat, svaka apstraktna misao, svaka emocionalna reakcija nije ništa drugo do simbol večnog principa. Tu će čovečanstvo naučiti da Hiram (Istina) leži sahranjen(a) u svakom atomu Kosmosa, da je svaki oblik simbol, a svaki simbol grob večne istine. Kroz obrazovanje duhovno, mentalno, moralno i fizičko - čovek će naučiti da oslobodi žive i stine iz njihovih beživotnih obloga. Savršena vlada na zemlji mora na kraju biti nači njena po uzoru na onu božansku vladu koja je uredila univerzum. Toga dana kad se ponovno uspostavi savršeni red, kada trijumfuju univerzalni mir i dobro, ljudi više neće tragati za srećom, jer će je pronaći kako izvire unutar njih. Mrtve nade, mrtve težnje, mrtve vrline ustaće iz svojih grobova, a Duh Lepote i Dobrote, koji su stalno iznova ubij ali neupućeni ljudi, opet će biti … Tada će mudraci sedeti na sedištima moćnih, a bogovi će hodati sa ljudima.“
(Izvod iz knjige Menlija Palmera ,,Tajna učenja svih epoha” str. 331-332)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)